Naslovna fotografija: M.portalanalitika.me
Poslije skoro dvadesetak pročitanih priča iz dvije Karverove zbirke „O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi“ i „Katedrala“ i dalje mi priča Nalog odudara, tvrdoglavo se izdvajajući od svih i po tematici i po atmosferi i po kvalitetu. Kao da ju je pisao neko drugi, Barns recimo. Ipak, imajući u vidu da mu je Čehov bio književni uzor, pričom Nalog Karver ili američki Čehov, kako su ga pojedini nazivali, daje poseban omaž Čehovljevom stvaralaštvu.
Generalno, sviđa mi se Karverov način pisanja, veoma je jednostavan, minimalistički, autentičnog kolokvijalnog govora koji nedvosmisleno otkriva socijalni status njegovih likova. Iako opisuje pripadnike radničke klase, obične ljude niskih kvalifikacija i skromnih duhovnih mogućnosti, pijanice, konobarice, tipične američke „gubitnike“ i uopšte svijet koji je meni lično stran i sa kojim mi se teško poistovjetiti, Karver piše tako da potpuno saosjećam sa njegovim junacima. I pored teške i mračne tematike kojom se uglavnom bavi, on svoje likove ne lišava ljudskosti, udahnjuje dušu u sveukupnu učmalu atmosferu i prosto brine o njima. Naročito mi se sviđa intenzitet emocija koji unosi u njihove međusobne odnose.
Vrlo uspješno gradi specifičnu dramsku atmosferu i po svakoj njegovoj priči bi se mogao snimiti film ili postaviti pozorišna predstava.
Ono što mi je istovremeno fascinantno, ali i što me užasno nervira je njegova sposobnost da priču završi tako da čitaocu prepusti zamišljanje dalje sudbine njegovih likova. Malo koji pisac posjeduje tu vještinu ili želi da komunicira sa čitaocima na takav način i stoga ima moj veliki naklon iako neuporedivo više volim jasan closure. Štaviše, pojedini krajevi su (da li zbog lošeg prevoda ili samog Karverovog izbora riječi, koji je ionako već dovoljno škrt na riječima) potpuno nejasni zbog čega imate utisak da je nešto ostalo viseći u vazduhu. Kao da same priče već nisu tek zanimljivi isječci iz života.
Poslije Naloga (engl. Errand) posebno je upečatljiva sama Katedrala, a s njom u rangu bi se za dlaku mogla naći i O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi. One su nosioci zbirki i razlog zbog kojeg je sveukupan utisak pozitivan. Sve ostale nekako brzo ispare.
Lovac u žitu 