Naslovna fotografija: Privatni album
Danas je, kao što znate i nadam se već negdje u gradu ispijate kafu koju ćete platiti vašim omiljenim stihovima, Svjetski dan poezije. Nažalost, ja sam pjesnički uglavnom nepismena. Mene je poezija dotukla još u srednjoj školi kad smo morali analizirati svaki stih. Uvijek sam smatrala da se poezija prvenstveno osjeća, ne nužno i analizira. Inače, prvu peticu iz pismenog u srednjoj školi sam dobila tek u drugom polugodištu trećeg razreda i to na temu srpske ljubavne poezije, a ko dobije 5 iz pismenog, bio je glavna faca. Prvo se tvom radu divi profesor, pa onda izađeš pred tablu i pročitaš rad pred razredom, onda profesor proziva druge đake da podijele svoje utiske o tvom radu, nakon toga ti se odmah, onako svečano, zaključi 5 i ne moraš više dolaziti na časove srpskog (kojih je bilo i do pet sedmično) do kraja nastave. Ma, milina jedna.
Nego, vratimo se temi. Ja sam uvijek pristalica jednostavne rime koju razumijem. Što manje simbolizma i skrivenih značenja. Daj mi Ćopića, Rakića, Desanku, Miku, Vaska Popu,.. Ali, da sama uzmem čitati poeziju, biram Bećkovića, najvećeg živućeg srpskog pjesnika svih vremena. Sa njim je sve počelo i sve završilo. Tako da, logično, i danas biram njega. Bećkovića mi je tako divno, nenametljivo i doživljeno predstavio moj brat Ilija na čemu sam mu, između ostalog, veoma zahvalna. On recituje Bećkovićeve stihove ako ne i bolje od samog pjesnika.
Inače, sutra u NUB RS održaće se Po(v)ezivanje: otvoreni mikrofon, mi smo bili prošle godine i oduševili se. Tad sam otkrila talentovanog, vrlo inspirativnog i zanimljivog Milana Rakulja, našeg mladog pjesnika i novinara. Dođite, sigurna sam da će biti opušteno i prijatno kao prošle godine i da će vam nakon toga biti toplije oko srca. A iskoristiću ovu priliku da najavim i promociju potresnog romana „Bio sam samo broj“ Roberta Rikardija koja će se održati večeras u Jevrejskom kulturnom centru „Arie Livne“ sa početkom u 19:00 časova. Izdavačka kuća „Imprimatur“ jeste mlada, ali organizuje vrlo fine promocije, a vjerujem da je i knjiga značajna.
A sad, jedan jedini.
Neponovljivi.
Bog, kralj, otac!
Uživajte.
Kad dođeš u bilo koji grad
Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad
Ako taj grad slučajno bude Valjevo
Gde sam i ja došao
Doći ćeš putem kojim si morao doći
Koji pre tebe nije postojao
Nego se s tobom rodio
Da ideš svojim putem
I sretneš onu koju moraš sresti
Na putu kojim moraš ići
Koja je bila tvoj život
I pre nego što si je sreo
I znao da postoji
I ona i grad u koji si došao.Kad dođeš u bilo koji grad
Odakle bilo
Iz Veljeg Dubokog ili Kolašina
Ili niotkud sasvim svejedno
Kad odeš od svoje kuće
Bilo kuda
Samo da što pre odeš
I dođeš u bilo koji grad
Recimo u Valjevo
Kad god da dođeš
Doći ćeš vrlo kasno
Jer se dugo putuje
Dok dođe u tvoj život
I tu se zauvek zaustavi
Ona koja je prema tebi krenula
Iz velike daljine
Odnekud iz Ruskog Jerusalima
Sa Kavkaza iz Pjatigorska
U kome nikad nije bila
I zvala se kako se zvala
Recimo Vera Pavladoljska
I izgledala kako je izgledala
Kako više niko na svetu ne izgleda.Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Jer gradovi su uvek daleko
I u njih se dolazi iz daljine
A svako putovanje se oduži
Jer svi misle jedino o povratku
Mada povratka nema
A ko god odluči da putuje
Mora krenuti jednog dana
A kad god krene
Krenuće u ono doba
U koje uvek neko kreće od kuće
Obično u nedelju
Kad si i ti krenuo
A kad god je nedelja
Najčešće si u nekom drugom gradu
A u kojem god budeš
Recimo u Valjevu
Biće to jedini grad
U kome si oduvek bio
A čim si čuo njeno ime
I pre nego što si je sreo
Oduvek si je znao
I voleo već vekovima.Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad
Ako taj grad slučajno bude Valjevo
Doći ćeš korakom koji dvostruko odjekuje
Tvojim i batom još nekoga
Ko s tobom putuje
I glas mu ide po vetru
I dan neobičan za to doba godine
Da ni sam nećeš biti siguran
Ni koji je to grad
Ni koje su tvoji koraci
Samo ćeš poznati onaj glas
Koji ne ide po vetru
Nego se javlja u tebi
U dan neobičan za to doba godine
Kad nije ni bilo vreme da budeš u Valjevu
U koje si došao kao neznanac
Ne znajući nikoga
Ni grad ni Veru Pavladoljsku
Ni da se zavole najviše
Oni što se znaju najmanje.Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad
Svet će postati uspomena na nju
I neće biti ni jednog mesta na zemlji
Gde te neće sačekivati
Ni ogledala u kojem je nećeš videti
Ni plave kose koja nije njena
Ni oblaka bez njenog svilenog osmeha
Zapamtio je prostor
Gora i voda
Onakvu kakvu si je prvi put video
U bilo kojem gradu
Recimo u Valjevu
U Karađorđevoj ulici
Između Pošte i Suda
I evo nailazi ono doba godine
Ili tvoga života
Kad su sve žene ona
I nose njenu glavu
Ali ni jedna celu
A ona živi nepoznata među ljudima
Odmara se od tebe i svoga imena
Ali ma gde živela i ma ko bila
Znaćeš da je to ona
I da ne može biti niko drugi
Jer nikog drugog na tvome svetu nema.Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad
Recimo u Valjevo
Okružiće te deca kao svakoga pridošlicu
I u celom gradu nećeš poznavati nikoga
Jer su svi otišli
I s tim bi se nekako pomirio
Ali niko se ne vraća
Sve je gotovo a još nikoga nema
Niti ima čvrstih obećanja
Da ćemo se ponovo sresti
I to je ono što najviše zabrinjava
Pa ipak čovek nije manje nego voda
Pa voda ne umire
Niti je smrt nešto
Što se na svetu događa prvi put
I da živimo hiljade godina
Prošle bi kao jedna
Jer godine su tu da dođu i odu
Ali sve što je njino
Nije Vera Pavladoljska
Koja ti je dala što ni sama nije imala
I uvek bila pomalo u oblacima
I u njih se konačno preselila
Ali dok iko ikom čita ovu pesmu
Ona se rađa sve svilenijeg osmeha
I nema ništa sa grobljem i smrću.Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad
Sve će ti biti odnekud poznato
Kao poljubac već davan nekome
U grad ko zna koji
Kad dođeš ko zna kad
I ko zna otkud
Iz Veljeg Dubokog ili niotkud
Sasvim svejedno
Sve će biti isto kao da nisi dolazio
I da uopšte ne postojiš
Jer proviđenje ne žuri
I ništa ne zaboravlja
I ne fali mu ni mašte ni ideja
Da sve poveže i ispuni
Kao što je pisano
Samo ti ne bi bio isti
I ništa ne bi bilo kao što jeste
Da je moglo biti kao što nije
Jer postoji samo jedan grad
I samo jedan dolazak
I samo jedan susret
I svaki je prvi i jedini
I nikad pre ni posle nije se dogodio
I svi gradovi su jedan
Delovi jednog jedinoga grada
Grada nad gradovima
Grada koji si ti
Prema kome svi idu
Da se sretnu sa sobom
Dobro je što si došao
Da se u to uveriš
Baš u Valjevu
I sretneš Veru Pavladoljsku
A čim si je video
Oduvek si je voleo
I unapred oplakivao rastanak
Koji se zbio
Pre nego što si je sreo
Jer postoji samo jedan grad
I samo jedna žena
I jedan jedini dan
I jedna pesma nad pesmama
I jedna jedina reč
I jedan grad u kome si je čuo
I jedna usta koja su je rekla
A po svemu kako su je izgovorila
Znao si da je izgovaraju prvi put
I da možeš mirno sklopiti oči
Jer si već umro i već vaskrsnuo
I ponovilo se ono što nikad nije bilo.Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad
Ako taj grad slučajno bude Valjevo
Gde sam i ja došao
Doći ćeš putem kojim si morao doći
Koji pre tebe nije postojao
Nego se s tobom rodio
Da ideš svojim putem
I sretneš onu koju moraš sresti
Na putu kojim moraš ići
Koja je bila tvoj život
I pre nego što si je sreo
I znao da postoji
I ona i grad u koji si došao.Matija Bećković
Lovac u žitu 
Predivno! E, ovakvo osećanje koje sada mene plavi želim da podarim i mojim čitaocima. Hvala ti što si mi omogućila da doživim osećaj iznenađenja, ushićenja i miline 🙂
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
Ajme! Baš mi je drago da te preplavio takav nalet energije i prijatnih emocija. 😍 Sad mi je još draže što sam ovo objavila. Ako u toku dana izmamim jedan osmijeh ili doprinesem dobrom raspoloženju makar jedne osobe, pa taman i kratkotrajnom, moj dan je uspio. Stvarno si me obradovala. Još jedna komšinica se isto ovako, iskreno oduševila pjesmom, tj. vas dvije ste jedine podijelile sa mnom to iskustvo. Dan mi počinje s osmijehom. 😚 Pozdrav iz snježne i osunčane Banje Luke.
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
Jednom davno, grupa mladica i djevojaka (njih desetak) iz raznih krajeva svijeta dosla je u Banjaluku na ljetni volonterski kamp. Ista takva grupica nalazila se i u Sarajevu. Zadatak je i jednima i drugima (najkrace receno) bio isti: sto vjernije predstaviti grad u kome borave putem fotografija i tekstova.
Bilo je tu mnooogo predrasuda koje su se oslanjale na ono sto su znali iz medija o posljednjem ratu na ovim prostorima. Trebalo nam je vremena da ih odvucemo od te prizme posmatranja i upoznamo sa svim onim sto je (u nasem slucaju) Banjaluka bila i jeste u samo desetak dana. Nije bilo lako. Bilo je tu prilicno tvrdih oraha.
Te godine Banjalucke ljetne igre su jos uvijek bile pod dirigentskom palicom sjajnog Danila Lazovica. U programu se naslo i vece poezije. Jedva nekako, u zadnji cas, nabavih nekoliko karata za grupicu „tvrdih oraha“ i mene. Kastel u mraku, samo jedan reflektor usmjeren ka centru ljetne scene. Gledaliste prepuno. Ljudi mirno sjede u tihom iscekivanju. Ovi moji brbljaju. Ja se psihicki spremam na to da mi slijedi prevodjenje neprevodivog. Na scenu izlazi Matija Beckovic i svi svjetovi se zaustavljaju.
Nakon nekoliko minuta mojih objasnjenja i prevodjenja, ucutim i ja i ostatak veceri na Kastelu provodimo u necemu sto bih nazvala svetom tisinom.
…
Sa ovim buzdovanima sacekah i sami kraj, da bi upoznali pjesnika i postavili mu nekoliko pitanja. Sasvim neplanirano, nenajavljeno. Kada se glava „oraha“ – najobrazovaniji mladic u grupi, iz Danske, a prepun najruznijih percepcija o gradu i ljudima medju kojima je boravio tih dana – nasao nasuprot Matiji, izbuncao je samo nesto u stilu „sta imate da porucite mladima“.
– On je jako poznat umjetnik?
Da. I ne samo ovdje.
– A ljudi ovdje bas vole poeziju?
(Nisam mogla a da ne kazem) Jako.
– Ovakva desavanja su cesta?
Veoma.
– I ljudi ovako masovno dolaze da slusaju pjesnike?
Da.
– Kod nas u Danskoj poezija uopste nije popularna..
A onda je, vidno uzbudjen, prestao da postavlja pitanja. Bilo je sasvim jasno da je shvatio da se ne nalazi na onom mjestu na koje je mislio da je dosao..
…
Podsjetila si me na ovaj davnasnji dogadjaj. Srecom pa sam se sa Matijom „druzila“ i prije i poslije toga. I u mnogo ljepsem drustvu. A pjesma koju si prenijela ovdje mi je na toliko nacina i iz toliko licnih razloga dragocjena..
Pozdrav ti!..
Milka
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
Uh, kakva divna priča! „Svi svjetovi se zaustavljaju“ je najbolji opis moje emocije kad slušam ili čitam njegove stihove. A mislim da nisi mogla izabrati bolji događaj da razbiješ predrasude svojih gostiju. Svaka čast kad si se toga sjetila! Najviše zbog ovog neprevodivog dijela, a i toga što nikad ne znaš kako stranci doživljaju stihove na nepoznatom jeziku. Ja sam nedavno počela učiti ruski i naučila sam Tatjanino pismo Onjeginu napamet iako najveći dio stihova kad recitujem ne razumijem (naravno, imam prevod, nekad sam je znala i na srpskom), ali svejedno mi zvuči predivno, a to je potvrdila i nekolicina srećnika koja je imala priliku da me sluša. 🙂 A i meni je ova pjesma posebna, takođe iz više, isto ličnih razloga.
Свиђа ми сеСвиђа ми се