Naslovna fotografija: Abc7news.com
Ovaj Lu je najluđi do sada. Najzanimljivije kod njega je što zadržava isti ton i kad je jednostavno duhovit i kad je mrtav ozbiljan i kad je sarkastičan i kad nas parodijom spušta na zemlju ili preciznije kao da nas uhvati za kosu i lupa našom glavom o zid, ma ne znam, nisam pametna, skroz me raspametio. Tek sad, kad se Dopler vratio kući meni stvarno dođe da pokupim porodicu i da odemo svi zajedno da živimo u šumu kao Captain Fantastic (umalo ne napisah America). Dotad je to bila samo kao slatka ideja u glavi za koju znaš da se nikad neće ostvariti, ali sad je to sasvim druga priča.
Inače, kod Lua je potpuno nejasna linija između normalnog i nenormalnog da se često osjećam nedorasla njegovom mozganju, ali svejedno me je tek ovim dijelom baš osvojio. Čudan i potpuno nekonvencionalan buntovnik protiv savremenog sistema vrijednosti, licemjerja modernog društva, konzumerizma i otuđenosti od samog sebe i suštine samog bića, Doplerovo mentalno rastrojstvo klizi u obe krajnosti, od psihijatrijskog slučaja do potpunog genija. Tako jednostavno ogoljuje stvari do njihove srži, smijući nam se u lice. Istovremeno i groteskan i tragičan, antijunak koji vam se uvuče pod kožu i o kojem neprestano razmišljate jer vam pojednostavljeno predstavi stvari onakvim kakve stvarno jesu i opali vam takvu šamarčinu da se otrijeznite u sekundi. Neću mnogo pisati o knjizi jer je već savršeno predstavljena sižeom samog izdavača. U svakom slučaju, drago mi je što sam ga pročitala iako mi prva dva dijela baš i nisu ulijevala mnogo povjerenja. Ovo je sad već sasvim ozbiljna priča, pisana pitko, a i stvarno se brzo i lako čita, ali vam nikako nije svejedno. Nevjerovatno je koliko vas osvijesti. Lu piše o mnogim zabrinjavajućim pojavama koje prijete kraju civilizacije i ma koliko nekad klimali glavom u znak odobravanja, činjenica je da ćete naići na nešto što i sami radite, a da toga do tog momenta nećete biti svjesni. Zapanjujuće je koliko vam „izburgija“ po mozgu dovodeći u pitanje mnoge vaše stavove i ponašanje.
Sigurna sam da ću danima biti u atmosferi ove briljantne male knjiižice i da neću moći tek tako uzeti neko novo štivo. A Lua definitivno nastavljam čitati dalje.
U Volvo kamionima ovaj ekscentrični Norvežanin je i blesaviji nego u prvom dijelu ove kratke i nadasve zanimljive trilogije. Opuštajući i simpatični sadržaj dodatno je obogaćen totalno uvrnutim opaskama samog pisca koji se, tako reći, i sam pojavljuje kao jedan od učesnika opisanih događaja, taman i samo kao pripovjedač.
Inače, Doplera sam kupila prošle godine dan pred odlazak na godišnji odmor na tradicionalnom ljetnjem malom uličnom sajmu i to na nagovor jednog vrlo šarmantnog starijeg knjižara koji mi je rekao da je u pitanju vrlo zabavno i smiješno djelo koje vraća čovjeka iz depresije nakon čega sam ga, naravno, morala pitati da li izgledam depresivno. Uglavnom, pročitala sam Doplera na moru, nije mi bio loš, ali ni toliko groteskan kao što sam, na osnovu njegove vrlo energične preporuke, očekivala. Od filma bi se, pak, mogla napraviti odlična komedija, jer ima upravo takvog materijala. Ali, da popravlja raspoloženje, pa sad, nisam baš bila sigurna da je tako.
Tad sam na svom goodreads profilu napisala i sljedeće: Uglavnom, solidna razbibriga za sve nas koji baš i ne volimo ljude, koji preferiramo usamljenost i često razmišljamo da dignemo ruke od svega, posebno savremenog načina života i odemo da živimo u šumu. Dobra, ali ne i iscrpna i ozbiljna kritika modernog društva. Scena sa provalnikom već viđena, sad se pokušavam sjetiti gdje sam to ranije čitala, ali mi ne ide, pa ako neko zna, nek pomaže. Mnogo toga je ostalo da visi u vazduhu, tj. nedorečenog, što je takođe moglo uticati na moj pomalo mlak doživljaj.
Ako se neko kojim slučajem pitao, Dopler je (kao što je sad na osnovu velikog slova jasno) vlastita imenica, tačnije prezime glavnog junaka, a ne ultrazvučna dijagnostika krvnih sudova, mada (pre)ispituje naše (sisteme) vrijednosti i međusobne odnose.
Iako ne volim stvari da ostavljam nedovršene, poslije Doplera nisam namjeravala da nastavim sa čitanjem nastavaka i sad mi je drago što me je CaraDara zamolila da joj ih iznajmim iz biblioteke nakon čega sam ih i ja pročitala. Dakle, treći dio je ubjedljivo najbizarniji i najkvalitetniji, ali ne bi imalo smisla čitati ga bez prethodna dva. Sva tri su potpuno drugačija od onog na šta sam dosad nailazila u književnosti, originalna, krajnje neočekivane radnje. Budite spremni na apsolutno sve.
Lovac u žitu 
Nisam čitala ovog pisca (bogme ni čila za njega), ali mi se čini taman toliko uvrnuto da bi mi se moglo svideti. Hvala na divnom prikazu! Pozdrav i čitamo se!
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
Uvrnut je prava riječ. Pokušaj, vjerujem da se nećeš razočarati, za ostalo ništa ne garantujem. 😊
Свиђа ми сеСвиђа ми се