Stoner – jedan zaboravljeni život

Naslovna fotografija: Timeshighereducation.com

Nakon što ga je Branka koja ima vrlo sličan čitalački ukus mom predložila, odmah sam sve druge knjige stavila po strani. Već nakon prvih nekoliko stranica mi je bilo savršeno jasno da će mi se svidjeti i da je u pitanju roman baš za moju dušu. Stoner je, prije svega, nježna i topla ljudska priča o jednom malom, svakodnevnom, prosječnom životu običnog čovjeka od njegovog djetinjstva do posljednjih dana na zemlji. Naizgled ni po čemu posebna.

Stonera upoznajemo još kao dječaka ruku ogrubjelih od teškog rada na porodičnom imanju. Uvodni opisi težačkog života nesumnjivo nagovještavaju da će Stoner izrasti u ozbiljnog mladića, naviknutog na rad, spremnog da istrpi apsolutno sve što mu život donese. Iako se nikad nisu žalili na svoju sudbinu, roditelji odlučuju da Stoner upiše poljoprivredni fakultet ne bi li njegovo znanje omekšalo otvrdlu zemlju i olakšalo njihovu svakodnevnu borbu s njenim nepredvidivim ćudima. U zamjenu za smještaj i hranu, mukotrpnim fizičkim radom, Stoner pomaže rođacima u najrazličitijim poslovima. Kao student, Stoner je tih i povučen, jedan od mnogih. Smjerno radeći i učeći, ne ističe se ni po čemu sve do jednog trenutka epifanije kada otkriva ljubav prema knjigama i književnosti. Ubrzo napušta studij poljoprivrede i svoj život posvećuje gramatici, bogatstvu jezika, čaroliji književnosti, nauci i akademskoj karijeri.

Pratićemo i Stonerovu očaranost Edit, djevojkom u koju se iskreno zaljubio i koju je uskoro i oženio, a koja će mu čitav život prebacivati kako zbog njega nikad nije posjetila Evropu i kako je uz njega protraćila život. Iako je već nakon medenog mjeseca shvatio da će taj brak biti sve umjesto srećan, Stoner stoički podnosi hladnu Edit i njena malodušna negodovanja, njene pakosne napade, njenu nesposobnost da se brine o njihovoj kćerki, svakodnevne otrovne scene koje mu priređuje. Tako tipično nezadovoljna i destruktivna žena svim silama će nastojati da ga potpuno marginalizuje i iz njegovog života udalji i kćerku Grejs, s kojom je razvio onu toliko posebnu i zdravu, obostrano dragocjenu privrženost. S druge strane, njegov život na univerzitetu zagorčava talentovani kolega Lomaks, izuzetan i iskompleksiran učenjak koji će ga proganjati svojim čas prikrivenim čas otvorenim animozitetom i pokvarenim spletkama doslovno do (Stonerovog) odlaska u penziju.

Foto: Spiked-online.com

Ovo je toliko nepretenciozna priča o ljubavi, prijateljstvu, predanosti radu, moralnim načelima, životu, čovjeku. Uz sve to, pisana je toliko pitko i lijepo, vrlo preciznim i čistim jezikom da nemate potrebu za predahom. Ovo je knjiga lišena velike i uzbudljive radnje. Njen protagonista je smiren i sve podnosi tiho, bez pompe i drame, kao životnu neminovnost i konačnost. Iako često ravnodušan i bez želje da se upušta u konflikt na zlonamjerne ispade odgovara ili lucidno i duhovito ili nikako. Ovo je priča koja će vam ugrijati srce. I u tome je njena veličina.

Zanimljivost koja se veže uz ovaj roman je da, iako objavljen 1965. godine, tek nedavno biva prepoznat od strane čitalaca. Ovdje bi se dalo raspravljati o tome zašto u Americi nije naišao na isti ili makar sličan prijem kao među evropskim čitaocima i zašto svoju istinsku popularnost doživljava tek u novom milenijumu. Stekla sam utisak da su ga Vilijamsovi sugrađani uglavnom opisivali kao mali, tužan i depresivan roman. Iako ne možemo reći da je sama priča fascinantna, nikad je ne bih opisala kao prozaičnu i pesimističnu. Mene je ova priča dotakla, plakala sam na kraju, ali mi je dala i nadu. Nadu da i naizgled beznačajan i mali život ne mora biti promašen i neproživljen. Knjiga za dušu, nevjerovatna u svojoj ljudskosti.