Priče iz komšiluka

Naslovna i sve druge fotografije u tekstu: Vedran Ševčuk, Mondo.ba

Nedavno su objavljene nove „Priče iz komšiluka“ u izdanju izdavačke kuće „Imprimatur“ iz Banje Luke. Na ovogodišnji konkurs portala Mondo.ba – koji je, za razliku od prošlogodišnjeg namijenjenog isključivo autorima iz Bosne i Hercegovine, bio regionalnog karaktera – pristiglo je nešto više od 170 priča. Od toga su 42 uvrštene u zbirku. Ne bih vas pretjerano zamarala onim zvaničnim podacima o organizatorima, članovima žirija, nagradama, porijeklu učesnika,.. O tome možete naći sve neophodne informacije na nekom od sljedećih linkova: Mondo.ba, Nezavisne novine, Srpskainfo.com.

Ono što želim sa vama podijeliti su moje lične impresije, od kojih sam neke iznijela pred prisutnima na samoj promociji, ali od silnog uzbuđenja i vrućine u prepunoj sali misli možda nisu bile najkonciznije. Inače, za one koji ne znaju, moja priča „Redni broj 21“ je prošle godine uvrštena u istoimenu zbirku. Ako ovako nastavim, a planiram, osim ukoliko organizatori ne postave neku starosnu granicu za učesnike, a obećali su pred svima da neće (sad imamo i pisani trag o tome), za nekih desetak godina bih mogla objaviti i promovisati svoju samostalnu zbirku priča iz komšiluka. 😂

Ovogodišnja zbirka je daleko kvalitetnija od prošlogodišnje, što je i logično jer je okupila više stvaraoca sa šireg područja. Osim što su kvalitetnije, priče odišu nekom posebnom svježinom, i stila i obuhvaćenih tema, snažne su i tople, slojevite, ozbiljne i duhovite. Nisam neko ko gaji iluzije niti imam ozbiljne ambicije da se bavim pisanjem, nekad prosto imam tu simboličku potrebu da neke priče izbacim iz sebe i svjesna sam njihovih manjkavosti. Doduše, moja se našla posljednja na ovoj listi, pa nisam sigurna je li se tu provukla na jedvite jade, preko štele ili je tu zato što konac djelo krasi. 😂 Svejedno, bez imalo pretjerivanja mogu reći da sam izuzetno ponosna što se i moj „Stari sat“ našao u društvu ovako sjajnih i talentovanih autora za koje će se tek čuti. Štaviše, neki su u međuvremenu, između dva konkursa uspješno objavili svoje prvence i osvojili čitaoce. Konkretno mislim na Milanku Blagojević i njene Mandarinske patke koje sam vam baš nedavno predstavljala, te na jedinog muškog člana jedinog čitalačkog kluba iz Banje Luke, a vjerovatno i Bosne i Hercegovine, Stevu Grabovca čiji novi rukopis je u pripremi i uskoro će se naći pred ljubiteljima književnosti.

Lijepo je znati da postoje ljudi koji još uvijek brinu o budućnosti književnosti na ovim prostorima i što na ovakav način njeguju finu pisanu riječ i daju svestranu podršku neafirmisanim autorima. Tom prilikom želim da zahvalim Mondu na ukazanoj prilici i pohvalim ogroman napredak u organizaciji i realizaciji ovog projekta u odnosu na prošlu godinu, a prvenstveno izdavačkoj kući „Imprimatur“, Borisu Maksimoviću, njegovoj supruzi i cijelom timu koji svakodnevno rade odličan posao kad je u pitanju promocija domaćih snaga i to rade krajnje odgovorno, profesionalno, ozbiljno i šarmantno. Ne sumnjam da će tako i nastaviti.

I za sam kraj, dugujem izvinjenje svojoj prijateljici Milki, pobjednici ovogodišnjeg konkursa koju sam driblala da napiše nekoliko riječi za promociju, a koje na kraju nisam podijelila sa svima, te ću ih zato sad ovdje prepisati, zajedno sa mišljenjem članice žirija Aleksandre Savić o njenoj priči, a koja je, između ostalog, rekla da zaista voli priče o ženama, kao i priče koje pišu žene, ali i da u njima često nailazi na svakojaka pretjerivanja.

Kao da žene same po sebi nisu dovoljno veličanstvene u svojoj ljepoti, mudrosti i patnji, kao da bi trebalo nečim dodatnim potkupiti čitaoce. Pobjednička priča nije takva i zato mi se veoma dopala. ‘Sirena’ Milke Kolundžić autentična je, topla i surova priča istovremeno, napisana izvornim jezikom. U 800 karaktera našla se priča o teškom poslu, o novom vremenu, ženama sa sela koje žele obući radna odijela, o trpljenju, ćutanju, o ženi koju ne poštuje ni muž, ni majka, ni djeca, rekla je predsjednica Udruženja lektora Republike Srpske, naglasivši da jedva čeka izlazak prve samostalne zbirke priča prvonagrađene autorke Milke Kolundžić iz Kotora.

I ja nestrpljivo očekujem Milkinu prvu knjigu jer je njeno pisanje zaista genijalno, a u prepisci s Milkom, koju poznajem još iz prošlog života, stoji da joj je neizmjerno žao što (večeras) nije u društvu autora prekrasnih priča, koje je dan za danom, nakon proglašenja pobjednika konkursa ‘Priče iz komšiluka 2’, iščekivala i čitala na Mondo.ba portalu.

Sam konkurs je onoliko dobar koliko kvalitetnih priča okupi na jednom mjestu. A, kao neko ko voli, prije svega, da čita – usuđujem se da kažem da je ovaj odličan! „Sirena“ je moj prvi izlazak ‘u svijet’ i ‘na megdan’. Iako pišem odavno, trebalo je malo herca da se izađe van sopstvenih granica komfora. Čak i u ovim (sitnim) godinama. Hvala članovima žirija što su u njoj prepoznali vrijednost i tako dali ‘vjetar u leđa’ i mogućnost za ukoričenje i nekih drugih priča. Hvala i izdavačkoj kući Imprimatur i portalu Mondo.ba na prilici pruženoj mladim i ‘kratkopričašima’ sa stažom. Ne znam ko je zaslužan za naziv samog konkursa, ali – ‘Priče iz komšiluka“ ostavlja utisak pristupačnosti i topline, tako da se i ljudi koji nemaju apsolutno nikakvog ili vrlo malo iskustva sa pisanjem i konkursima osjećaju unaprijed osnaženo da pokušaju. A onda je sve moguće. Evo, vjerujte mi na riječ.

Još jedna zanimljivost sa same promocije je ta da su mnogi autori pročitali svoje priče pred svima. Ne mogu opisati svoje oduševljenje tom odlukom, jer dotad nikad ničemu sličnom nisam prisustvovala ne sluteći kako divno može biti slušati druge dok čitaju (svoje) priče. Iako sam ih sve sama ranije pročitala na Mondovom portalu, autori su im dali neki poseban, autentičan šmek, oživjevši svoje likove tačno tu pred nama zbog kojih smo na trenutak bili dio nekog sasvim drugog svijeta, onog toliko poznatog i dragog svijeta koji poznaje svaki opsesivni čitalac.

Ovu zbirku možete naručiti putem novog sajta „Imprimatura“, a sve priče su već objavljene na portalu Mondo.ba gdje će se uskoro pojaviti i objedinjene u pdf-u. Mogla bih sad izdvojiti svoje favorite, ali poslije interpretacija samih autora, više nisam sigurna koji su to, tj. plašim se da bih neku zaboravila, stoga, krenite lagano, redom.