Prvi put s djecom na utakmicu

Sofija: Sa koliko oni to lopti igraju? Ja sam mislila da se rukomet igra s jednom loptom.
I igra se, samo još utakmica nije počela.
Koliko igrača bude s jedne strane?
Misliš ukupno ili na terenu?
Mislim ukupno.
Na terenu bude šest+golman, dakle sedam (i toliko i iz drugog tima). Ukupno ćemo izbrojati kad izađu, nisam sigurna koliko bude rezervnih.
Broji Sofija. A ko su ovi u zelenim dresovima?
To su golmani i njih brojiš jer su i oni dio tima.
Mito za to vrijeme gleda u navijače i mlatara nogama i cijelim tijelom.
Sofija nastavlja: Je li ovi navijaju za Borac, a oni tamo za goste (da, prethodno sam objasnila ko su domaći, a ko gosti)?
Ne, večeras svi navijaju za Borac.
Baš svi?
Paaa, da. Svi. Možda je neko doputovao sa igračima iz Rumunije, pa navija za njih, ali njih u dvorani vjerovatno nećemo čuti i primijetiti jer ih je malo.
Mito u međuvremenu stoji na stolici s rukom dignutom visoko u vis i govori: Borac, Borac, Borac!!!
Sofija: A za koga navijaju sudije?
Sudije ne bi smjele ni za koga da navijaju, oni moraju osigurati da se igra pošteno, sportski i suditi fer.
A smiju li oni tamo (spiker, delegati) za onim stolom navijati?
Smiju, ali ne moraju baš da pokažu.
Mito u nepromijenjenom položaju.
Jelena: Jesi li nam ponijela nešto da jedemo?
Jesam, evo vam štapići.
Sofija: Jooooj, mi svoje glasove trošimo, a Borac dao samo devet golova. Možda oni nas ne čuju? (dvorana se ori)
Naše je da navijamo i plješćemo i kad naši gube.
Mito, Mile i Jelena se ne čuju, jedu štapiće i gledaju, Mito mlati nogama i cijelim tijelom.
Sofija: Vidi, navijači su sad promijenili ono dole!
To se zove transparent.
A šta je ono na onom kako si to rekla da se zove? Na zastavi?
To je lešinar, navijači Borca se zovu lešinari.
A što onda dole piše nešto drugo?
Zato što se na engleskom lešinari kažu vultures.
Mito: Mama, golub! (pokazuje na maskotu Borca i daje mi ruku da ga odvedem do njega)
Sofija: Šta je sad?
Sad je poluvrijeme, pauza, moraju igrači da se odmore, osvježe, istegnu mišiće.
Sofija: Da istegnu mišiće? Misliš ovako? Istežući se udari čovjeka ispred sebe, on joj nabaci pet, iskoristi priliku i pita možemo li mu pripaziti jaknu dok ode po pivo.
A ko je ona djevojka?
Ona je fizioterapeut.
A šta ona radi?
Ona ih masira kad dobiju grč, pruži prvu pomoć kad se povrijede.
A hoće li se oni vratiti?
Hoće, vratiće se, još pola sata će igrati.
A što ovi nisu ušli?
Oni nisu ni igrali, sjedili su na klupi, ne moraju se odmarati nego zagrijavati da mogu i oni kasnije igrati ako zatreba.
Aaaaa, vidi, onaj jedan iz Borca poznaje onog gosta, sad mu je pružio ruku!
Igrači treba da se poštuju, ne da se mrze.
Ali, kad igraju, zar ne žele da budu bolji?
Naravno.
Važno je učestvovati, je li tako? Nije važno pobijediti, to ti meni uvijek kažeš kad se trkam.
JAVI SE ZAPAD!
Svih petoro uglas: BORAC BANJA LUKA, O-O-O-OOOOO!
Sofija: Ovi drugi su baš bolji. Je li tako?
Mito (plješće): Borac, Borac, Borac!!!
Jelena: Mama, ima li šta slatko?
Nema.
Žena pored sa sinom im daje smoki. (Njoj očigledno nije prvi put, pripremila je punu kesu namirnica.)
Mito i Jelena jedu smoki.
Sofija: Vidi, udari lopta onog navijača! Ako bih ja uhvatila loptu, je li je moram vratiti?
(Mislim u sebi mala je šansa da ćeš ju baš ti uhvatiti) Ne moraš.
Mito: Borac, Borac, Borac!!!
Jelena: Mama, meni je dosadilo.
Dobro, sad ćemo ići, ajde oblačite se da izađemo prije gužve.
Sofija: Neeeee, ja hoću još da ostanem, Mito plače, Jelena je već sišla.