Magbet

Naslovna fotografija: Nosweatshakespeare.com

Prije nego što bilo šta kažemo o Magbetu,  da razjasnimo jednu jezičku nedoumicu, ukoliko ona uopšte postoji. Naime, u srpskom jeziku naziv jedne od četiri velike Šekspirove tragedije se piše Magbet (a ne Makbet ili Mekbet). E, sad možemo dalje.

Magbet je jedan od najkraćih komada u Šekspirovom kanonu. Prvi put je prikazan 1611. godine u Gloubu. Predmet tragedije je uzet iz škotske istorije što je svojevrstan kompliment monarhu Džejmsu I koji je bio opsjednut svojom rodnom zemljom i njenom prošlošću, a koji je širom Evrope bio poznat kao „najmudrija budala u hrišćanskom svijetu“. Vjerovao je u vještice i tako ih čvrsto progonio, neke nesrećne starice je, čak, lično ispitivao i podvrgavao mučenju. U njegovoj zvaničnoj tituli je stajalo da je branilac vjere (fidei defensor). Toliko o njemu.

Magbet je drama jedinstvene atmosfere i ujednačenog tona, a prelomni događaj se dešava srazmjerno rano. Glavna pažnja posvećena je liku samog Magbeta i postepenom razvoju posljedica ubistva. Magbet je tragični protagonista koji je zločinac i ubica, a prema aristotelovskoj koncepciji tragičnog, negativna ličnost ne može biti tragični junak „jer sažaljenje izaziva samo onaj koji nezasluženo pati, a strah onaj koji je nama samima sličan.“ Magbet uvijek zna šta je dobro, a šta zlo i otvorenih očiju srlja iz zločina u zločin saživljujući se sa samim činom ubijanja. On je istovremeno i najsnažnija ličnost u svojoj sredini. Njegov put obilježen je okrutnošću i mučkim ubistvima, gine srčano se boreći na bojnom polju. Jedan od razloga zbog kojih ova Šekspirova tragedija i četiri vijeka kasnije plijeni svojom veličanstvenošću sigurno je i taj što Magbet ima mnoge crte stvarnog ljudskog bića. Na početku drame on je ugledan i častan velikaš, neustrašiv vojskovođa koji svoju zemlju i svoga kralja spašava od poraza. I s te visine, nakon počinjenog zločina, vođen strašću vlastoljublja, počinje njegov sunovrat u duhovnu pustoš.

Šekspir prikazuje Magbeta sa toliko uvjerljivosti i maštovitosti da i sama publika počinje da gleda na svijet drame Magbetovim očima. Uprkos moralnoj prirodi junaka, Šekspir u gledaocima uspijeva da pobudi razumijevanje, strijepnju, samilost, pa i osjećanje saučesništva, što je, priznaćete, nevjerovatno! Magbet ulogu krvnika ne nosi lako, njegova drama je drama čovjeka koji se kao i svi normalni ljudi gnuša ubistva. Gledaoci njegove patnje primaju kao iskupljenje. Magbetov lik je psihološki toliko cjelovit i uvjerljiv da se smatra kako je Šekspir tako snažnim predstavljanjem njegovog istovremeno ljudskog i neljudskog odnosa prema zlu narušio umjetničko jedinstvo tragedije. Magbetova duša je poprište borbe između sila dobra i zla. Čovjek smije težiti svemu samo ne uništenju pravednih ljudi. U Magbeta gledamo zadivljeno zbog njegove snage, snage njegovog vlastoljublja, snage njegove volje, snage njegove pjesničke mašte. Izliv snage u prirodi, pa makar ona bila opasna po nas, izaziva divljenje, ne samo strah.

Magbet je savršenstvo dramske umjetnosti, a zasniva se na jednom od najvažnijih načela etike. Zlo koje čovjek čini drugom čini sebi.

maxresdefault
Foto: Youtube.com

Šekspirova djela se reinterpretiraju za svaku novu generaciju bilo kao tinejdžerski ili naučnofantastični filmovi, mjuzikli, japanske ratničke priče ili književne obrade. Izdavačka kuća „Hogart pres“ pokrenula je projekat „Hogart Šekspir“ u okviru kojeg poznatiji i rado čitani savremeni svjetski pisci prepričavaju Šekspirove drame prilagođavajući ih aktuelnom vremenu. Tako je, recimo, norveški pisac kriminalističkih bestselera, Ju Nesbe napisao novog Magbeta, kanadska književnica Margaret Atvud obradila je Šekspirovu Buru, još jedan dobitnik Bukerove nagrade, Haurd Džejkobson prihvatio se Mletačkog trgovca, Džilijen Flin Hamleta, Trejsi Ševalije Otela,..

Nakon kratkog uvida u originalnog Magbeta, koji se s pravom smatra jednom od najboljih drama svjetske književnosti, jasno je kakvog nezahvalnog zadatka se prihvatio Ju Nesbe. Osim toga, ovo je ujedno moj prvi (i vjerovatno posljednji) susret s ovim norveškim piscem bestselera (ako izuzmem gledanje filma „Lovci na glave“ snimljenog po njegovom romanu, a koji je, usput, odličan!), ali i prvi susret s izdanjem iz projekta Hogart-Šekspir. Odlučila sam da ne čitam školski, kao svaki dobri štreber, dakle nisam prethodno obnovila originalni materijal. To sam uradila namjerno, najviše zbog toga da izbjegnem poređenje, te da ovo, zapravo, shvatim kao pokušaj, ne da se modernizuje Šekspir, koliko upravo suprotno, da ovaj Magbet podstakne neke nove klince da nakon njega urone u Šekspirov tekst. To me je zanimalo, ima li Nesbeov Magbet taj podsticajni efekat i nezavisni kvalitet neopterećen kontrast efektom jer Šekspir je van svake konkurencije i nije pravedno čitati djela nastala pod takvim bremenom.

I evo, nakon svega napisanog, ne znam šta da kažem. Uvijek više volim kad neku građu mogu preporučiti i nahvaliti, ne volim kuditi pogotovo ukoliko je to posljedica nekih mojih ličnih sklonosti i stvar ukusa. Zato ću, kao što redovno nastojim da radim, krenuti iz krajnje lične pozicije. Nisam pristalica kategorisanja književnosti na žanrovsku. I ma koliko volim preporučivati ljudima knjige, nekad sam i bezobrazno navalentna, ostanem u čudu kad neko traži nešto ljubavno, na primjer. Svejedno ćemo se složiti da je Nesbe svrstan u pisca kriminalističkih romana koje sam, ruku na srce, čitala kao klinka, isključivo Agatu Kristi. Ko nije, uostalom. Međutim, Agata Kristi je klasik. Poslije toga ne sjećam se da li sam ikad uzela nešto iz te kategorije. Sad znam i zašto nisam.

Foto: Stshbook.blogspot.com

Moja prva reakcija nakon samo nekoliko stranica Nesbeovog Magbeta, kojeg sam, dakle, svjesno i iz sve snage nastojala čitati bez predrasuda i poređenja sa Šekspirom, je bila (nećete vjerovati, ali da, upravo sam to pomislila) zašto ljudi vole čitati ovakve romane kad uvijek mogu pogledati odličan krimi triler, savršene fotografije pri čemu se ne moraju patiti sa vizuelnim zamišljanjem dosadnih školskih opisa građevina u mračnom predgrađu ili dešifrovanjem koje ime (od mnoštva istovremeno uvedenih likova) pripada kojoj funkciji, zanimanju, već datom epitetu,.. Borila sam se prvih 30-ak stranica, ako ne i više, i mislila da odustanem, pogotovo znajući da ih ima više od 500. Međutim, nastavila sam. Srećom, poslije je išlo mnogo lakše i tih 500 stranica se brzo pročita. Inače, kako znate da pred sobom imate ozbiljno štivo? Pa, između ostalog, i po tome što vam na kvalitetnih 50 stranica ode vremena koliko na nečijih 300.

Nego, da pokušam nekako skratiti i sažeti ove utiske. Katarina sa Prerazmišljavanja me je pitala da li liči. Da, liči. Mnogo liči. Potrudio se Nesbe. Svi likovi su tu, zadržao je i njihova imena, tempo dešavanja je relativno brz, sve ključne scene dešavaju se noću, odlično je unio atmosferu tame koja simbolizuje zločinačke porive,.. Magbet je na početku smjeran, častan i hrabar vođa Garde (nešto kao specijalna jedinica podrške policiji), Ledi je ta koja će mu ubaciti bubu u uho i podstaći ga na zločin. Poslije prvog ubistva, on je unezvjeren i užasnut, već poslije drugog, koje nije izazvano spoljašnjom motivacijom nego je njegova lična odluka, on biva zahvaćen slijepom krvoločnošću, da bi nakon pokolja nedužne porodice najboljeg prijatelja iz djetinjstva postao zvijer. Dakle, ta transformacija je pažljivo osmišljena, postepena, adekvatno naglašena.

Ledi Magbet je jedna od najsnažnijih i najvećih Šekspirovih junakinja. Ona posjeduje odlučnost, prisebnost, bistrinu uma i uopšte osobine kojima nadmašuje svog muža. Ona je ta koja žudi za vlašću radi vlasti, ne radi dobra onih kojima će vladati, dakle, za razliku od Magbeta, ona je neplemenita od samog početka, ubistvo Dankana je njena ideja. Ipak, Ledi Magbet neće moći da podnese teret grijeha i na kraju će ostati potpuno slomljena. Nesbe ju, takođe, vrlo vjerno transformiše s obzirom na dodijeljenu joj ulogu. Predstavlja ju kao pravu svodnicu, beskrupuloznu, izuzetno pametnu, promišljenu, sposobnu i čvrstu gazdaricu javne kuće, kasnije kompetentnu vlasnicu kazina i diplomatski lukavu menadžerku koja ne preza ni od čega da smrvi konkurenciju u paramparčad. Biće da sam ja previše staromodna, ali nisam oduševljena idejom što je Nesbeov Magbet bivši narkoman. Valjda modernije i realnije od toga ne može. Nesbe, dakle, prati originalni scenario smještajući ga u jedan sasvim drugi, kao što rekoh, savremen kontekst i stvara jedan solidan krimić, u suštinskim elementima vjeran izvoru iz sedamnaestog vijeka.

Magbet ima sve (i više od onoga) što jedan korektan kriminalistički roman treba da posjeduje: dinamiku, obrte i tvistove, narkomane i narkodilere, dobre i loše policajce, korumpirane i vlasti žedne zvaničnike, preljube, ubistva, mnogo akcije, pucačine i krvi, precizno odsječene glave, svirepa ubistva, političke ambicije, nesanice i hodanja u snu, nesrećno odrastanje, brutalnu prošlost, tajne i spletkarenja, moralni pakao, postepen prelazak u ludilo, sile zla, ali i pravde, aktuelan milje, (potrebnu) predvidljivost,.. Ipak, ako mene pitate, sveukupno: ‘nako, možete komotno bez ovog djela. Život vam neće biti siromašniji. Jedino mi je žao što onomad, tokom Noći knjige, nagovorih kumu da ga kupi kako bih ga i sama pročitala. Mogle smo bolje proći.

5 мишљења на “Magbet”

  1. Znaš kad ni ja (još) nisam čitala Nesbea, a sve očekujući dan kada ću ugledati gdje upravo – Magbeta iz Hogartove edicije! Imam ga u nekim sasvim autorskim izdanjima, ali u elektronskom obliku, a oči i pažnja me posljednjih par godina skupa ne služe tako dobro na duge staze, pa nikako da se otkotrljam dalje od prvih desetak stranica i najzanimljivijeg teksta… =o/

    Ediciju započeh Burom u maski Đavoljeg okota Kraljice Majke =o), a odlučih se da ipak – uz sva upozorenja – rizikujem i sa drugim autorima! Pa kud puklo…

    E ovo je mišljenje: i kada ti se ne svidi, ima zašto! =o)

    Pozdrav ti!..
    M.

    Liked by 1 person

    1. Da, ni ja ne čitam elektronski i nikad neću. Zato me sve manje ima i u gostima jeste da ti redovno počastiš i kafom i slatkom. Ne mislim slatkim, nego baš slatkom. 🙂 Pročitala tvoj prikaz Bure, ne znam, napisala sam ti da se Atvudova i ja takođe negdje lomimo. Sjećaš li se njene novele Surfacing? Čitali smo na faksu. Imam želju možda nju da ponovim.

      Sa Nesbeom sam, zasad, načisto, a sa Hogart-Šekspir projektom, pa ne znam. Otelo je moja ljubav, ali Trejsi Ševalije?! Hm, ne ulijeva povjerenje.

      Hvala ti što navraćaš. A vidi ove Mare, ni kafom da te ponudi? 😙

      Свиђа ми се

  2. Ovaj prvi deo teksta o Magbetu je wow moram još par puta da ga pročitam i baš mi se sad opet čita ta drama. Što se tiče Nesbea nisam ga nikad čitala, jer ne volim mnogo trilere jako mi je bljak da čitam o mestima zlocina lakše mi je da gledam one krimi serije i da gledam veštačku krv. Mada sad sam skoro čitala neki deo Šerloka Holmsa i to je zapravo bilo jako duhovito i zanimljivo. Mnogo je simpatičan Šerlokov sarkazam i nije bilo gnusnih opisa. Što se tiče cele ideje Hogart Šekspir projekta meni je ona pomalo suluda i stvarno ne mogu ni da zamislim šta se tim piscima odvijalo u glavi kad su pristali da napišu tako nešto, jest da nisam u životu napisala ni dva retka , al da meni neko dođe i kaze mi da napišem roman slican nekoj Šekspirovoj drami ja bih ga oterala dođavloa. Em što niko nije kao Šekspir em što tu nema mnogo slobode em to sve više onda liči na one filmove koji uzme neki klasik pa ga premesti u savremeno doba. Eto možda su oni to sve osmislili da bi napravili neki dobar film.

    Liked by 1 person

    1. Hvala ti, javi ako se ponovo dohvatiš neke Šekspirove drame, drago mi je ako sam te podstakla. 😊 A što se tiče ovog projekta, ne znam, i sama sam se to pitala. Osim što je hrabrost (čitaj ludost) prihvatiti se tog zadatka, velika je i odgovornost. A, vjerujem, da je jednom profesionalnom piscu, to prije svega ogroman izazov, da vide koliko su dorasli zadatku i s te strane, dakle lične samoaktualizacije, veoma cijenim njihov poduhvat. E sad, koliko će to nekima ispasti prevelik zalogaj, a koliko će na neki način, „biti mrlja“ u ličnoj karijeri, je druga strana priče. Naravno, mislim da nikom neće naškoditi, sve su to afirmisani pisci sa ogromnom publikom, ali eto, u nekom mom ličnom slučaju, iako svi tvrde da je ovo Nesbeova najlošija knjiga, ja baš nemam želju da se dohvatim neke druge njegove. Makar zasad. 😊 Ostaj mi takva, puna vedrine i elana za nova iskustva. 😙

      Свиђа ми се

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s