Tražeći Fantea

Pročitao sam pismo u Malibu magazinu koje je John Fante napisao

sinu.

Bližio mu se kraj, pretpostavljam, i iz pisma je bilo jasno:

Otac i sin nisu razumjeli jedan drugoga.

Pismo je bilo tužno, 

Fanteova usamljenost, nemoć da pojmi

horor

dječakovog odlaska.

Daleko i zauvijek na mjesto s kojeg ga tata nikada neće spasti.

Dječaka koji nije znao da oca treba spasiti

i da je to samo riječima moguće.

---

One su bile Fanteov dar.

Riječima gradio je život.

Sjećanje. Ostavštinu.

Ipak, nijedna mu sada ne dolazi od njegovih

voljenih.

Nikada neću zaboraviti kako sam čitajući to pismo osjetio

odakle je ta želja potekla – 

Iznutra. Iz najnježnije duše, nježnije od

rođenja bebe morskog konjica.

---

Molim te, sine, zašto?

---

Zašto želiš uništiti sebe?

Ti čitalac. Ja pisac, možda nikada nećemo saznati zašto,

ali jednoga dana, sredinom novembra, bio sam sa šestogodišnjim Lukeom

i on je rekao tatice, ovo je naš dan.

a ja sam odgovorio uistinu jeste.

Začuo se zvuk kamiona sa sladoledom, muzika iz malog plavog kombija

i ja sam rekao idemo, možemo ga stići.

Možemo, potvrdio je Luke.

Vozili smo se i na kraju ga pronašli parkiranog na Pacific Coast Highwayu

dok je Twinkle, Twinkle, Little Star već privlačila gomilu.

---

Uzeli smo sladolede na štapiću, izgledali su kao projektili,

čak mislim i da ih zovu sladolednim raketama sa okusom čokolade i banane.

Sjećam se kamiona koji odlazi, osmijeha koji ostaju

i sebe kako razmišljam o Fanteu vozeći se Point Dumom

tražeći kuću u kojoj je nekad živio.

---

Možda sam dobio kriva uputstva, pogrešnu ulicu,

možda čak pogrešnu misao.

Kakogod, nisam je pronašao.

Nema veze, tamo je, siguran sam,

Jednostavno je nisam vidio tog dana.

Ne želim da pišem pisma svojim sinovima

u ovom životu punom boli i briga – 

Gomila koju ja imam je izbezumljujuća.

---

Žao mi je zbog tebe John,

ali sada ti mogu poslati riječi gdje god da si.

Reći da sam proveo dan sa sinom koji zna samo muziku iz kamiona za sladolede

i Čarobnjaka iz Oza, i koji će možda jednog dana saznati da mužjak morskog konjica

neko vrijeme nosi jajašca svojih mladih kako bi ih zaštitio – i da najveći i najsnažniji otac

poznaje pravu milost ljubavi, i moj će se sin jednoga dana sjetiti da sam bio

izgubljeni pisac koji je mislio o tebi

jednog prohladnog novembarskog dana na Point Dumeu –

tako glasi tužna priča o očevima i sinovima.

---

Michael Madsen

prevela: Elma Mujagić

izvor: https://zurnal.info/novost/23281/trazeci-fantea