Znaš
Zadnji put kada sam te video
Vodila si lepo vreme za ruku
Oprostićeš mi ako grešim
Budilo se proleće
Zadnji put kada sam te video
Slučajno si zaboravila svoje oko u mom oku
I već dugo te tražim
Da ti ga vratim
Zadnji put kada sam te video
Imao sam te u sebi
I vodala si neko prelepo dete za ruku
Koje mi je postavljalo milion pitanja
I često me zvalo
Oče
Zadnji put kada sam te video
Mislim da sam se prevario
I da to nisi bila ti.
Mislim da je to bilo odavno
Budilo se proleće
I tri srebrna drveta su bila sve usamljenija
U jutrima kada kopne snegovi
Mislim da sam još uvek korake vodio sa sobom
I hranio ih lakim vetrom
Koji je nosio mirise male kuhinje
I domaće supe.
Ti pozivi na porodične ručkove
Su se polepili na tuđa vrata
I neretko gledam na njih
Kao na decu koja su se pogubila po svetu.
Tad
Kada sam te zadnji put video
Tvoj se osmeh uhvatio za moje usne
I još uvek
Ponekad šapne
„Kako si?“
Prolaze nedelje
I deca rastu ne gledajući u nazad
Osmesi sa tuđih lica
Ne pitaju za zdravlje
I proleća više ne stanuju u dvorištu
Ponekad nahranim starog psa
Koji se još uvek seća svih parova u ulici.
I uvek zbunjen ne laje na usamljenike.
Kosti nemaju sećanja
Srebro nema sećanja
Imam ih ja u svemu onome
Što mi nije donelo srebro
I izlomljene kosti
Zadnji put kada sam te video
Vodila si neko prelepo dete sa sobom
Koje strašno liči na mene
Zadnji put kada sam te video
Mislim da sam pogrešio
Mislim da to nisam bio ja
Dylan Horman
Vascrni Kaurin