Prije nego što odem
Reći ću ti zbogom
Kraj mora biti brz kao kad strgneš flaster sa rane
Rekao sam proći će
Rekla si moraće
Prije nego što odem
Premotavaću film još izvjesno vrijeme
Rovareći po tragovima
Zašto iza nas neće ostati priča
Koju bih ionako čuvao samo za sebe
Prije nego što odem
Prolaziću noću kraj parkinga
Na kojem sam te prvi put sreo
Pomalo izgubljenu poput otpravnika vozova
U ranu zoru kad mu završava noćna smjena
Ne pomišljajući da ću već istog dana poželjeti
Da probudim tvoje usnule čežnje
Prije nego što odem
Zamišljaću da sam frizer
Da ti dugo prolazim kroz kosu oštru poput mačeva
Iz TV emisija o zaboravljenoj umjetnosti kovanja
Tvoje tjeme upiće svu krv sa mojih isječenih prstiju
Prije nego što odem
Zaigraću se tvojim licem od plastelina
Poput najstrastvenijeg vajara
Ostaviću ti sitnu boru tik iznad obrve
I osmijeh zalijepljen na mojim usnama
Prije nego što odem
Biću zahvalan što nisi podlegla iskušenju
Mojih izjava sentimentalnosti
Nespretnih otrcanih djetinjastih
Srce je kocka navaljivao bih
Kocka je bačena prihvatala bi
Prije nego što odem
Zaroniću u poeziju najdražih pjesnika
Od omiljenih stihova pokloniću ti pjesmu
Koja bi glasila otprilike ovako
Prije nego što odem
Pušiću koliko god hoću
I gdje god hoću
Praviću dvopek i ješću ga sa džemom i masnom slaninom
Ljenstvovaću
Ugađaću sebi
Šetaću po plaži ako mi se šeta[1]
Prije nego što odem
Rasparaću tvoj strah
Da visi s tebe
U dugim trakama
Saviću ti kičmu preko koljena
Grišću ti potiljak
Dok ne otvoriš usta životu[2]
[1] Rejmond Karver, Još uvijek tražim onu pravu
[2] Sem Šepard, Da si još uvijek ovdje
Lovac u žitu 