Cimerka

…Imala je svoje rituale od kojih sam posebno uživala u onom jutarnjem. Prije umivanja bi pripremila sve za filter kafu kako bi bila gotova dok ona obavi uobičajenu higijenu. Onda bi sjedala za kuhinjski sto sa već čvrsto zavezanom kosom u visoku punđu. Svaka dlaka joj je bila zategnuta kao struna, gotovo do granice bola, ističući joj već upečatljive crte lice. Prije nego što bi iz nesesera izvadila šminku srknula bi tanku kafu iz najobičnije bijele keramičke šoljice sa dvije plave linije kakve su služili u hotelu u Tučepima gdje smo prije rata odlazili na ljetovanje preko sindikata. I ja sam bila kavopija, ali sam pila isključivo domaću i to onu koja izaziva blaži srčani udar, ali mi je, pored jačine, podjednako bila važna i prava temperatura, kao i izgled šolje iz koje pijem. Ona za to nije marila. Jednostavno se prepuštala užitku.

Potom bi uslijedilo šminkanje. Najprije bi nanosila prvi sloj pudera, a koža bi i pod kružnim pokretima njenih ruku ostajala na svom mjestu. Korektorom bi prikrila jedva primjetna udubljenja ispod očiju i onda dobro utrljala tanki sloj pudera boje kože koja je i dalje hrabro odoljevala napadima njenih prstiju. Bacila bi pogled na TV na kojem su se vrtjeli muzički spotovi i u ritmu bi sa kažiprsta polizala ostatke šećera. Onda bi prešla na oči koje je pažljivo oblikovala uobičajenim redoslijedom: sjenkom, ajlajnerom, maskarom. Nakon uvježbanog, naizgled nemarnog nanošenja ruža, četkom bi nježno milovala jagodice dok ne bi dobile poželjan, srcolik oblik. Na kraju bi malo zabacila glavu unazad i protresla je kao da hoće da razbaruši kosu ili ukloni višak šminke sa lica. Ritual bi završavala stavljanjem sata na zglob lijeve ruke. Isti takvi zglobovi krasili su tanke ruke njene majke dok je brižljivo plela, odnosno končala niti od šećera pred naše putovanje. Ko bi rekao da ću baš tu, u stanu u Sarajevu, probati nešto što izgleda kao klupko vune idealno za igru kakvog mačeta i da će mi to postati jedna od najljepših poslastica koje ću ikad probati. Ćetenija će mi ujedno ostati i uspomena na tu visoku ženu velike životne snage iscrtane na njenim dubokim, modrim podočnjacima.

Bilo je nečeg čarobnog pred prizorom Mirelinog šminkanja. Posebna je misterija o čemu samosvjesna žena razmišlja u trenutku dok čini nešto tako svakodnevno. Ali, ne, ne želiš da ju pitaš i pokvariš taj trenutak savršenstva…