Архиве категорија: SVE I SVAŠTA

Ko je ovdje lud?

Naslovna fotografija: Pinterest.com

Dešava li se vama da vas, svako malo, pozove recimo komšinica da za djevojčicu kume njene zaove napišete kratke sastave na tri različite teme na njemačkom jeziku, jer „Ma, to ćeš ti za tili čas“? Ili vas prijatelj sa fejsbuka zamoli da mu napišete motivaciono pismo za stipendiju za postdiplomski studij iz hortikulture, farmacije, šumarstva, političkih nauka, jer „Eto, vješta si na riječima, šta je to tebi“? Koliko puta ste išli kod onog bratovog poznanika koji lijepo crta da nabrzaka nešto naškraba? „Ma ne mora to biti ništa posebno, opet im ona nastavnica likovnog dala za zadaću, a znaš da on nema blage veze, a tebi to tako lako ide“.

To bi bilo isto kao kad bih recimo kolegi sa ruskog, koji je po profesiji kuhar, s vremena na vrijeme, poslala poruku tipa: „Ej, aj’ budi drug, pa mi spremi nešto danas za ručak, da mi iskoristimo ovaj sunčan dan i odemo malo u prirodu, to ćeš ti očas posla“. Ovo vam malo odudara od ranije navedenih primjera, zar ne?

pay-it-forward-clipart-5
Foto: Pinterest.cl

Uostalom, ako je to sve tako lako, zašto vi to ne uradite za vašu djecu?

Da li vam je, možda, palo na pamet da pokušaju to sami da urade, da nauče, da iskoriste svekolike blagodeti pametnih telefona i interneta koji, vjerovali ili ne, ima i druge stranice osim društvenih mreža? Kakvu poruku vi time što stalno molite druge da vam učine uslugu šaljete vašoj djeci?

„Ne brini se, ljubavi, neka si ti meni lijep i nasmijan, uvijek će se naći neko ko će posao završiti umjesto tebe. Što ti, dušice moja, ne prošetaš na manikir, mama je već dogovorila s jednom tetom da ti napiše sastave. Ne, nisam je angažovala i platila za to, šta je to njoj, ionako to radi po cijeli dan, jedan manje-više.“

Ne čini li vam se to kao medveđa usluga ili ste, pak, potpuno svjesni da jeste i, što je još gore, smatrate to ispravnim?

Coportate-Philanthropy
Foto: Twitter.com

Ko je ovdje lud? Onaj koji nikad ne odbija tuđe molbe ili onaj koji je krajnje bezobrazan i ne libi se i za najmanju sitnicu tražiti pomoć. Jer šta se sve dešava? U posljednje vrijeme često čujemo priče kako se roditelji međusobno takmiče radeći domaće zadatke umjesto svoje djece. A pojedini nastavnici to, štaviše, podržavaju vrednujući više, na primjer, kućicu za ptice koju je napravio profesionalac ili onu kupljenu kod Kineza od kućice koju je neko dijete samo napravilo, ma kako ona, možda, bila nesavršena.

Svima nam je, nažalost, odavno jasno da opšti ambijent i kultura u uslovima u kojima živimo ne cijene znanje, niti prepoznaju rad kao vrijednost. U bolesnom društvu izopačenog sistema vrijednosti koje ne ulaže u nauku, istraživanje, razvoj, obrazovanje mnogo više se vrednuju finansijski resursi, brza i laka, tj. instant zarada.

Ali, ajde da ne budemo ti koji češće obezvrijeđujemo tuđi rad i posjedovanje određenih vještina, iskustva, kreativnosti, talenta, predanost poslu, radnu etiku i energiju i slično. Ajde da pristupimo ovoj tematici na jednom drugom nivou, onom koji nam je pristupačniji, na koji možemo uticati, onom običnom, ljudskom. Ajde da ne budemo od onih koji na sva zvona zvone da samo oni izginuše od posla, dok niko drugi ništa ne radi. Ajde da priznamo sebi da nije uvijek ono što drugi rade lako.

Ajde da pričamo o uobičajenim prijateljskim gestovima, međusobnom pomaganju, kolegijalnosti, timskom radu, podjeli poslova zarad njihovog efikasnijeg obavljanja, dobročinstvu, ljubavi, humanosti. Dobro se dobrim vraća i pomažite kad god možete. Ali da, čuvajte i sebe. Ne dopustite da vas zbog predusretljivosti zasipaju kojekakvim zahtjevima sa svih strana.

Naučite reći ne.

Cijenite sebe i svoje vrijeme.

Kad vas sljedeći put neko zamoli da mu časkom sašijete suknju, popravite računar, prevedete tri stranice teksta, riješite zadatke iz statistike, nadogradite nokte i slično pokušajte reći: „Dobro, nema problema, ali to košta. Dok ja to uradim očas posla, mogao bi ti meni očas posla skuvati ručak, oprati kupatilo i ispeglati veš.“ A ako im to ne možete reći i ne znate naplatiti sopstveni rad kad ga obavljate van formalnog radnog mjesta, onda se upišite na neki kurs asertivnosti i naučite da pristojno odbijete. I zapamtite: Nije sramota reći ne mogu i neću.

Multiracial Hands Making a Circle
Foto: Pinterest.es

I obrnuto, naravno.

Poštujte druge i njihov uloženi napor i rad.

Pogotovo danas kada se, nažalost, mnogo međuljudskih odnosa svelo na koristoljublje i kada se vrednuju neke nakaradne vrijednosti i statusni simboli. Ljudi koji vam izlaze u susret najčešće ne očekuju ništa zauzvrat, oni jednostavno posjeduju kulturu davanja i besmisleno je uvijek sve i naplaćivati. Taman posla. Ali, pokušajte da ne zloupotrebljavate tuđu dobrotu, ljubaznost, pristojnost i da takvim ljudima na neki način date do znanja da cijenite njihovo zalaganje i pomoć. Iznenadite ih, kad se najmanje nadaju. Ne mora to biti nikakva galantna večera, skupocjen parfem, vikend u luksuznom spa centru, čokolada, cvijeće. Može biti nešto jednostavno, u skladu s vašim mogućnostima, a praktično, što znate da će ih obradovati. Nekad je iskreno hvala sasvim dovoljno. A još bolje je kad vi pomognete nekom drugom, potpunom strancu. Najvažnije je da se krug zatvara. I okreće. I da budemo ljudi.

Kako biste reagovali da vam u kancelariju ušeta pingvin sa sombrerom na glavi?

Naslovna fotografija: Linkedin.com

Znate li kako se odvija razgovor za posao u lokalnim preduzećima, koliko dugo traje, koliko ispitivača ga obavlja, kakva pitanja se postavljaju kandidatima? Mnogi nezaposleni se žale da im se tokom intervjua postavlja suviše intimnih, kao i nezakonitih pitanja na osnovu kojih se ne može procijeniti njihova buduća performansa na datom radnom mjestu. Stoga smo odlučili provjeriti u kojoj mjeri se kandidatima postavljaju pitanja lične prirode, poznatija kao zabranjena pitanja poput bračnog statusa, broja djece, planiranja porodice, etničkog porijekla i slično, a u kojoj ona koja se odnose na poslovna ponašanja. Ujedno, provjerili smo i koliko poslodavaca je tokom razgovora za posao tražilo demonstraciju određene vještine ili postavljalo tzv. situaciona pitanja (provjera ponašanja kandidata u specifičnim situacijama), te koliko njih zaista želi da zaposli kvalitetne radnike ili razgovor za posao sprovode samo pro forme.

Od ukupno 195 ispitanika koliko je učestvovalo u ovom našem skromnom istraživanju, 124 su zaposlena, dok je nezaposlenih bilo 71. Prema polnoj zastupljenosti naš uzorak obuhvatio je 114 žena i 81 muškarca iz Bosne i Hercegovine. Kada je u pitanju nivo obrazovanja, najviše ispitanika dolazi iz reda onih koji imaju završenu višu školu ili fakultet (101).

Na pitanje koliko osoba je vodilo razgovor za posao dobijeni su sljedeći odgovori: 39 ispitanika (ili 20%) intervjuisala je samo jedna osoba, dva ispitivača su vodila razgovor sa 62 učesnika ovog istraživanja ili 31,8%, dok je 94 ispitanika (odnosno 48,2%) imalo čast da bude intervjuisano od strane 3 ili više predstavnika potencijalnog poslodavca.

do 10 minuta 72 36,90%
do 30 minuta 98 50,30%
duže od 30 minuta 25 12,80%

Polovina, a ujedno i najveći broj naših ispitanika učestvovao je na razgovoru za posao koji je trajao do 30 minuta, preciznije 98 kandidata. 72 ispitanika ili 36,9% njih se nije stiglo ni opustiti, a intervju bi već završio. Duže od pola sata imalo je priliku razgovarati 25 aplikanata za posao ili 12,8%.

Poželjena vam je dobrodošlica 130 66,7%
Članovi komisije su vam se predstavili 118 60,5%
Kako ste? 72 36,9%
Da li ste za piće? 21 10,8%
Kako vam se sviđaju naše prostorije? 6 3,1%
Recite nam nešto o sebi 170 87,2%
Pitanja u vezi sa prethodnim radnim iskustvom i dosadašnjim obrazovanjem 174 89,2%
Pitanja na osnovu podataka datih u biografiji/prijavi 114 58,5%
Zašto biste ili ste napustili prethodni posao? 67 34,3%
Imate li porodicu? 102 52,3%
Koliko imate djece? 54 27,7%
Planirate li uskoro osnivati porodicu/rađati djecu? 18 9,2%
Gdje se vidite za 5/10 godina? 52 26,7%
Koje su vaše vrline/mane? 56 28,7%
Gdje radi vaš supružnik? 27 13,8%
Postavljeno vam je pitanje na engleskom jeziku 33 16,9%
Trebali ste demonstrirati rad na računaru 37 18,9%
Trebali ste demonstrirati posjedovanje vještine bitne za taj posao (npr. prevedite nam ovaj tekst, zamislite da smo mi kupci, prodajte nam ovaj proizvod i slično) 35 17,9%
Koje informatičke programe znate koristiti? 84 43,1%
Konkretno pitanje vezano za prirodu posla koji ćete obavljati 16 8,2%
Situaciono pitanje (npr. šta biste uradili u situaciji da vam dođe redovni kupac i traži proizvod koji trenutno nemate i slično) 40 20,5%
Kako ćete doprinijeti radu našeg preduzeća? 63 32,3%
Koliku platu očekujete? 88 45,1%
Šta znate o našoj organizaciji? 66 33,8%
Zašto ste baš vi najbolji kandidat za ovaj posao? 77 39,5%
Šta radite u slobodno vrijeme/imate li neki hobi? 38 19,5%
Da li više volite raditi u timu ili samostalno? 47 24,1%
Koji je vaš idealan posao? 11 5,6%
Da li ste spremni da radite prekovremeno? 43 22,1%

Iz prethodne tabele jasno je vidljivo da se najveći broj poslodavaca (njih 170) oslanja na tzv. recite-nam-nešto-o-sebi intervju, odnosno da radna biografija (pitanja u vezi sa prethodnim radnim iskustvom i dosadašnjim obrazovanjem kandidata) diktira tok razgovora za posao. Drugo zanimljivo otkriće ovog istraživanja je da više od polovine poslodavaca praktikuje postavljati pitanja lične prirode kandidatima kakvo je „Imate li porodicu?“.

Dobrodošlicu kandidatima je poželjelo 130 poslodavaca, a samo 10% ispitanika tvrdi da im je ponuđeno piće. Samo 18% poslodavaca je tokom intervjua od aplikanata zahtijevalo demonstraciju vještine bitne za obavljanje konkretnog posla, manje od 10% ih je postavilo određeno „stručno“ pitanje, a 20% situaciono pitanje.

Veliki procenat naših ispitanika (oko 45%) morao je da odgovori na pitanje koliku platu očekuje.

33,8% intervjuista zanimalo je koliko su se kandidati prethodno informisali o samoj organizaciji, a približno isti broj njih je razmatrao kako bi kandidati doprinijeli radu preduzeća.

Takođe, zanimljivo je da i dalje veliki procenat poslodavaca nije osposobljen i obučen za kvalitetan i efikasan intervju. Tačnije, oko 30% njih postavlja beskorisna pitanja poput „Gdje se vidite za 5/10 godina?“, „Koje su vaše mane/vrline?“, „Koliko imate djece?“ (koje je ujedno i krajnje neprimjereno pitanje). Bilo je i drugih neprikladnih pitanja poput: „Gdje radi vaš supružnik?“, „Planirate li uskoro osnivati porodicu/rađati djecu?“ i sl.

Neka od neuobičajenih pitanja koja su našim ispitanicima ostala u sjećanju, a koja su im postavljali poslodavci tokom intervjua su: Da li ste pušač? Da li ste spremni putovati i raditi izvan vašeg mjesta stanovanja? Da li volite divlje životinje? Zbog čega ste spremni da radite prekovremeno? Da li vam je motiv plata? Zašto ste se prijavili za ovo radno mjesto? Da li očekujete da budete plaćeni za prekovremeni rad? Koliki godišnji odmor želite? Ko je prvak Bundeslige? Da li ste spremni ići na obuku gdje vam predložimo uz dogovorene uslove? Zašto ste izabrali baš našu kompaniju? Da li pristajete da radite za mininalnu platu srednje stručne spreme iako ste završili fakultet? Koja vam je omiljena boja i broj? Opišite konfliktnu situaciju na poslu i kako ste je riješili? Navedite primjer timskog rada koji nije funkcionisao i zašto, po vašem mišljenju? Zašto se prijavljujete za ovaj posao ako ste već zaposleni?

Ovom prilikom vrijedi izdvojiti i poslodavce koji su od kandidata tokom regrutovanja tražili dokaze o znanju stranog jezika i rada na računaru a koji su na razgovoru za posao zaista i provjerili ova znanja postavljanjem pitanja na stranom jeziku ili traženjem demonstracije korišćenja određenih informatičkih programa. Preciznije, od 67 kandidata koji su prilagali sertifikate o završenim kursevima stranih jezika, njih 33 je na razgovoru za posao moralo i govoriti na tom jeziku (što je oko polovine), dok je od 53 poslodavca kojima je važno poznavanje informacionih tehnologija, 37 tražilo demonstraciju rada na računaru što je gotovo 70%.

March-30-2012-18-26-12-ikeainterview
Foto: Linkedin.com

Kada je u pitanju komunikacija sa kandidatima nakon obavljenih razgovora i užeg izbora ili konačne selekcije, porazno je da čak 20% ispitanika uopšte nije kontaktirano nakon razgovora za posao, nepunih 30% je dobilo obavještenje o rezultatima konkursa, a samo 22 ispitanika su dobila svoju dokumentaciju nazad. 16% ispitanika je, pak, dobilo drugu šansu time što su pozvani na drugi krug razgovora.

Uspješnost intervjua zavisi od vještine ispitivača i sposobnosti da ne upadne u zamku uobičajenih grešaka tokom ispitivanja. Neke od njih su donošenje sudova na brzinu, procjenjivanje na osnovu predrasuda i stereotipa, halo efekat (prvi utisak), nepoznavanje radnog mjesta, simpatije prema onima koji su nam slični, kontrast efekat (prouzrokovan redoslijedom kandidata), uticaj neverbalne komunikacije ili fizičkog izgleda kandidata, pritisak da se zaposle određeni radnici i sl. Većina pomenutih grešaka proističe iz iluzije jednostavnosti zbog koje svako misli da je lako, te da može voditi razgovor za posao. Međutim, dobar sagovornik ne mora biti i dobar voditelj intervjua. Veliki procenat rukovodilaca koji učestvuju u izboru kandidata za posao nije obučavan u tehnikama izbora kandidata.

Greške nastaju i usljed nejasne svrhe intervjua, te zbog nerazlikovanja lične procjene od stvarnih kompetencija kandidata, zatim zbog neadekvatne pripreme i nedovoljnog broja ispitivača čime se smanjuje objektivna procjena kandidata. Dakle, utisak i objektivnost nisu jedno te isto, a sviđanje nije kriterijum. Suštinsko pitanje nije da li vam se neki kandidat sviđa, već da li može obavljati posao?

Definisanje očekivane uspješnosti prvi je korak prema tačnoj procjeni. Dakle, neophodno je unaprijed definisati kriterijume, odnosno željene standarde ili očekivana ponašanja, te je poželjno imati pripremljene adekvatne odgovore, a ne koristiti kandidate kao izvore „dobrih“ odgovora, poredeći ih i tražeći „najbolji“. Takođe, važno je razlikovati kompetencije kandidata (lične karakteristike i kombinaciju znanja, sposobnosti, vještina, stavova i vrijednosti koje neko posjeduje i primjenjuje u različitim situacijama) od kompetencija relevantnih za određeni posao.

Funny-Job-Interview-Joke-4
Foto: Linkedin.com

Intervju je i prilika da kandidati postavljaju pitanja, zbog toga je na preduzeću da prezentuje realističan pregled posla i uslove rada. Takođe, tokom selekcije potrebno je zaštititi organizaciju od neosnovanih žalbi zbog diskriminacije, sprovesti fer proceduru izbora i svim kandidatima obezbijediti jednake uslove. Ovo je, važno, između ostalog, i zbog slike preduzeća u javnosti. Stoga, svi kandidati, čak i oni nenajavljeni, treba da budu prijateljski, srdačno primljeni ne samo iz ljudskih razloga, već i zbog vaše reputacije.

Još neke smjernice za sprovođenje uspješnog intervjua i izbor „najboljih“ bi bile:

  • Izbjegavati recite-mi-nešto-o-sebi intervju: ovim se odaje utisak da ste nespreman ispitivač koji nije prethodno pogledao biografiju kandidata.
  • Izbjegavati beskorisna pitanja poput: Koje su vaše slabosti/vrline? Niko neće reći da krade, verbalno zlostavlja svoje podređene ili da laže tokom intervjua. Štaviše, izvjesne „mane“ će pretvoriti u dobre strane: Ja sam radoholičar. Perfekcionista. Previše mi je stalo do kvaliteta i sl.
  • Ne tražiti od kandidata da analiziraju sami sebe i budu psiholozi, niti sami treba tako da se ponašate.
  • Iskustvo nije isto što i kompetencija.
  • Biti oprezni kod odgovora na pitanje: Šta znate o nama? Zašto baš vas da zaposlimo? Važno je provjeriti da li se kandidat prethodno informisao o preduzeću, ali isto tako znati da pozitivan i energičan kandidat može biti zainteresovan i motivisan samo za dobijanje posla, ne i njegovo obavljanje. Zapamtiti da ćete sjajne kandidate odbiti procjenjivanjem njihovih kvalifikacija irelevantnim pitanjima, te sebi stvoriti negativan imidž.
  • Ukoliko je to moguće, najbolje je intervju upotpuniti brzinskim testom primjera posla, odnosno demonstracijom ponašanja ili postavljati situaciona pitanja (provjeriti ponašanje u specifičnoj i sličnim situacijama).
  • Uopšte, važno je fokusirati se na poslovna ponašanja, izbjegavati pitanja lične prirode, te ne dopustiti da biografija diktira smjer intervjua.
  • Bolje bi bilo da intervju vodi više od jedne osobe. Razgovor se može početi sa tzv. “small-talk“, odnosno čavrljanjem o manje formalnim, tj. neobaveznim temama, kako bi se kandidati opustili. Isto tako, cjelokupno okruženje u kojem se obavlja razgovor treba da bude prijatno (ni pretoplo, ni prehladno, ne bučno, itd). Dobro je voditi zabilješke o reakcijama i odgovorima, ali tako da to kandidat ne primijeti, odnosno da ne odvraća pažnju od postavljanja pitanja i aktivnog slušanja. Uvijek je bolje početi od lakših ka izazovnijim pitanjima. Kandidate upoznati sa prisutnima, dati im mogućnost da sami postavljaju pitanja ili dodaju nešto što nisu upitani, te ih informisati o daljem procesu selekcije.
dreamstime_2969623
Foto: Riklanresources.com

Pitanja i odnos prema kandidatima na samom razgovoru za posao, takođe, mogu objelodaniti prisustvo diskriminacije (vješto zamaskirane u procesu regrutovanja ispoštovanom procedurom). Ovakve poslodavce, u najmanju ruku, treba izružiti na licu mjesta, te ih neprestano javno prozivati i dobro razmisliti da li i dalje želite kod njih da se zaposlite. Poslodavcu koji vrši diskriminaciju još u ovoj fazi zapošljavanja, sigurno nije nepoznata i diskriminacija tokom radnog odnosa. Naravno, možete ići i dalje od toga, odnosno svi zajedno bismo trebali bojkotovati proizvode/usluge takvih organizacija. S druge strane, ne treba miješati one koji to rade svjesno i namjerno od onih koji to rade iz neznanja, kopirajući postojeću praksu misleći da tako treba. Takvima treba pomoći.

Kako selekcija pomaže postizanju strateških ciljeva preduzeća, sofisticirana selekcija se neće svesti samo na jedan njen vid, intervju, koji je, kako smo već naglasili, dosta kritikovan jer se smatralo da je nepouzdan, nedovoljno mjerodavan i često izraženo subjektivan. Stoga, nijednu tehniku selekcije, pa samim tim ni intervju, ne treba koristiti kao jedinu, jer odabrani instrumenti nisu nepogrešivi pokazatelji budućih performansi. Štaviše, prije će otkriti neuspješne nego uspješne kandidate. Najbolje je koristiti više metoda selekcije, te u proces izbora uključiti više ljudi.

Kompletan rad možete preuzeti ovdje: pouzdanost intervjua kao tehnike selekcije kandidata u bosni i hercegovini

Primjeri intervju pitanja uspješnih kompanija

Amazon i Majkrosoft imaju barem tri zajedničke stvari. Obje kompanije imaju svoja sjedišta oko Sijetla u državi Vašington. Obje predstavljaju priče o uspjehu u visokoj tehnologiji. I menadžeri i jedne i druge kompanije naglašavaju inteligenciju kao glavni kriterijum pri zapošljavanju novih radnika. Dok većina organizacija naglašava iskustvo pri odlučivanju o izboru zaposlenih, koje može biti valjan prediktor buduće performanse na poslu, Amazon i Majkrosoft radije ističu inteligenciju. Oni vjeruju da je ključ njihovog uspjeha u sposobnosti inoviranja, a najpametniji ljudi, bez obzira na poslove koje obavljaju, najbolji su inovatori. Zato su intervjui za posao u Amazonu više usmjereni na odgovore kandidata na pitanja kao što su: Koliko prozora ima u San Francisku? Koliko ima drveća u Central parku u Njujorku? umjesto pitanja poput: Šta ste naučili na prethodnom radnom mjestu? Važno je da voditelje intervjua ne zanima koliko je odgovor kandidata blizu tačnom odgovoru, već ih zanima način razmišljanja kandidata.

Slično tome, kandidatima za posao u Majkrosoftu vjerovatno će se postavljati pitanja poput: Zašto su otvori na šahtovima okrugli? Koliko ima benzinskih pumpi u SAD? Koliko vode dnevno proteče rijekom Misisipi? I ovdje će osobe koje vode intervju više zanimati kandidatov proces mišljenja, a ne njegova sposobnost davanja tačnog odgovora. Bil Gejts brani stav da je koeficijent inteligencije važniji od iskustva: „Pametne ljude možete naučiti bilo šta“. Amazon i Majkrosoft vjeruju da su njihova najveća vrijednost zajednički intelektualni resursi njihovih zaposlenih zbog čega neprestano traže i zapošljavaju najpametnije pojedince koje mogu naći.

Za neka pitanja se nije moguće pripremiti. Po takvim pitanjima je najviše poznat Gugl, ali i brojne druge velike kompanije kao što je recimo Epl. Biznis Insajder objavio je neka od neobičnih pitanja kojima su kompanije iznenadile kandidate na razgovorima za posao:

  • Koju biste preduzetnički ideju predložili da vam u kancelariju uđe Džef Bezos (šef kompanije) i kaže da će uložiti milion dolara u tu ideju? Amazon
  • Koja pjesma najbolje opisuje vašu radnu etiku? Del
  • Jeste li ikad ukrali olovku na poslu? Džifi Softver
  • Koliko ima krava u Kanadi? Gugl
  • Ako ste stišali mobilni telefon, a on ipak počinje jako zvoniti, šta biste nam rekli? Kimberli-Klark
  • Koji biste bili super heroji i da vam se ukaže prilika da li biste se tako obukli i na poslu? Zepos
  • O čemu razmišljate dok ste sami u automobilu? Galop
  • Koja biste bili životinja i zašto? Epl

Ozbiljni poslodavci praktikuju vrlo rigorozan proces selekcije zasnovan na principu „neka pobijedi najbolji“. Nekome se ovo može činiti kao prilično arogantno prema kandidatima na tržištu rada, ali, u stvari, samo potvrđuje pametan pristup organizacija koje traže zaista sposobne, kompetentne i predane radnike u koje su spremne da ulažu.

Po „okrutnom“ procesu selekcije koji eliminiše sve „prosječne“ kandidate posebno je poznat Gugl. Stoga se postavlja pitanje treba li osnivače kritikovati zbog takvog pristupa zapošljavanju, naročito prepotentnog i diskriminišućeg stava koji ljude dijeli na više i manje vrijedne, odnosno na intelektualne klase? S druge strane, možda je uspjeh Gugla upravo u tome što su rijetki koji ne samo da su otvoreno i javno progovorili o onome o čemu mnogi misle, nego to i primjenjuju u svojoj praksi, ne stideći se priznati da dio njihove ekipe mogu postati samo najpametniji. Ipak, Gugl mora biti oprezan zbog svoje strategije zapošljavanja, jer čini se da ne ostavlja dovoljno prostora za različitost, što može spriječiti priliv svježih i drugačijih ideja.

Biografijom do posla

Naslovna fotografija: Cosmopolitan.com

Prema riječima najpoznatijih švedskih akademika (autora vrlo inspirative poslovne filozofije, Funky Business) živimo u svijetu stvarnog vremena kojim se upravlja daljinskim. Drugim riječima, „ako me ne možeš zainteresovati, prebaciću se na neki drugi kanal gdje će to neko moći“. Dakle, u potrazi za poslom, moramo shvatiti da se zapravo takmičimo za pažnju poslodavca, a u svijetu mnogobrojnih priliva različitih draži, ukoliko se bitnije ne razlikujemo od drugih, teško da ćemo to lako postići. Iskustva mnogih preduzeća pokazuju da samo 1/6 prijavljenih kandidata ulazi u uži izbor. Znajući da samo jednom imamo priliku ostaviti prvi utisak, moramo se pobrinuti da on bude dobar. Budući da CV, najčešće, predstavlja prvi kontakt koji ostvarujemo sa potencijalnim poslodavcem, dobar CV nam, u fer proceduri regrutovanja i selekcije, otvara vrata za dalju komunikaciju sa poslodavcem.

CV je skraćenica od curriculum vitae što, bukvalno prevedeno, znači tok života, mada se kod nas udomaćio izraz (radna) biografija. Iako postoje različite vrste CV-ja, važno je razumijeti da je CV i kod nas već postao najuobičajeniji način prezentovanja. Osim prijavljanja na oglas za posao, CV ima veliku ulogu i prilikom dobijanja stipendije, upisa na postdiplomske studije, studijski boravak u inostranstvu, prijavljivanja za praksu i sl. CV možemo posmatrati i kao ličnu kartu koja bilježi razvoj naše profesionalne karijere, obrazovanje, ostvarene rezultate,.. Radna biografija je marketinška alatka koja će vam pomoći da se promovišete, odnosno predstavite u najboljem svjetlu, ili, ako baš hoćete, „prodate“. U tom cilju, važno je da proces zapošljavanja posmatrate sa stanovišta poslodavca.

Kada je u pitanju sadržaj vašeg CV-ja, kod najučestalije, tzv. hronološke strukture važno je znati da je relevantnost na aktuelnom stepenu obrazovanja, zaposlenju, obuci i slično, odnosno najsvježije stečeno zvanje ili radno mjesto se navodi na prvom mjestu, dok se ranije informacije navode kasnije. Tek diplomirani studenti koji nemaju formalnog radnog iskustva, na početku svoje karijere obično prvo navode podatke o obrazovanju, a potom radno iskustvo, dok je kod iskusnijih, radno iskustvo najčešće na prvom mjestu, odmah nakon ličnih podataka. U osnovi, biografije se sastoje od istih odjeljaka, a prema nekim „idealnim“ standardima treba da sadrže lične podatke, obrazovanje, radno iskustvo, stečene vještine, znanje stranih jezika i rada na računaru, relevantne kurseve i seminare, lične osobine i ostale napomene. Ambiciozni i uspješni poslovni ljudi, kao i oni koji grade akademsku karijeru, te uopšte naučne profesije proširiće svoj CV dobijenim nagradama, objavljenim naučnim i stručnim radovima, publikacijama, članstvom u profesionalnim udruženjima, učešćem u projektima, konferencijama i sl.

Paulo-Estriga-Creative-CV
Foto: Informationisbeautifulawards.com

Lični podaci
Mogu se navesti u gornjem lijevom ili desnom uglu, pa čak i u samom zaglavlju (header-u) dokumenta. Od ličnih podataka se navode ime i prezime, adresa, broj telefona i e-mail adresa (vodite računa da e-mail adresa bude ozbiljna i profesionalna, nikako adresa kod trenutnog poslodavca ili adresa sa neprikladnim nadimcima). Državljanstvo navedite ukoliko je potrebno za samo radno mjesto. Sve lične podatke koji mogu izazvati nepotrebne predrasude (datum rođenja, bračni status, broj djece, nacionalnost,..) izostavite (osim ukoliko ne igrate na socijalnu kartu što i neće ostaviti dobar utisak na poslodavca). Lični podaci mogu biti napisani manjim fontom, ukoliko želite da uštedite prostor za ostale podatke. Ako se opredijelite za CV sa fotografijom vodite računa da se radi o fotografiji manjih dimenzija na kojoj izgledate kao poslovna i prijatna osoba.

Nikako ne šaljite fotografije u potkošulji, sa plaže, dok jedete vaše omiljene špagete, sa sunčanim naočalama, sa cvjetnom pozadinom i sličnim neozbiljnim detaljima.

Obrazovanje
Nije neophodno navoditi podatke o osnovnom obrazovanju, osim ukoliko ono nije jedino koje ste stekli (ako imate završenu srednju školu, podrazumijeva se da ste prethodno završili obavezno osnovno obrazovanje). Studenti najčešće zaboravljaju navesti podatke o fakultetu koji studiraju (njih, svakako, navedite zajedno sa godinom početka studija i godinom studija koju trenutno pohađate). Kod svih stepena obrazovanja navode se, dakle, godina upisa i završetka školovanja, naziv fakulteta, škole, smjer studija. Prosječna ocjena i naziv diplomskog rada se navode ukoliko su izuzetni i reprezentativni, tj. ukoliko sami procijenite da su relevantni u zavisnosti od svrhe CV-ja (npr. navodite ih kada se prijavljujete za stipendiju, postdiplomske studije, ne i nužno kada konkurišete za posao, jer nisu garancija vašeg budućeg učinka na radnom mjestu). Ukoliko nemate bogato radno iskustvo sasvim je prihvatljivo naglasak staviti na obrazovanje i dati detaljnije informacije o obrazovnom razvoju.

Radno iskustvo
U okviru ove rubrike najvažnije je navesti period rada, naziv organizacije, mjesto, naziv radnog mjesta, glavne zadatke i odgovornosti, ali i ostvarene rezultate, te stečena znanja i vještine. Ukoliko nemate formalno radno iskustvo to i navedite. Tek diplomirani studenti mogu navesti i druge oblike angažovanja, poput honorarnog ili volonterskog rada, rada na projektima, studentsku praksu i sl.

Nemojte se stidjeti onoga što ste radili; svestranost i multidisciplinarnost svaki ozibljan poslodavac prepoznaje kao želju za učenjem i usavršavanjem, a osim toga i neformalno radno iskustvo (angažman u humanitarnim ili nevladinim organizacijama) može biti itekako impresivno.

Radno iskustvo koje nije posebno relevantno za poziciju za koju konkurišete ne treba posebno isticati i opisivati, već samo spomenuti.

Seminari i obuke
Pod ovim se podrazumijeva svako dodatno obrazovanje, različiti kursevi, seminari, programi obuke koje ste završili (period pohađanja, naziv obuke, naziv organizatora, stepen stečene vještine). Ovim podacima sebe predstavljate kao osobu koja preuzima inicijativu i spremna je da se izbori za dobro obrazovanje i praktično iskustvo.

Lične osobine i sposobnosti
Podrazumijevaju ostale relevantne vještine koje posjedujete, poput organizacionih, umjetničkih, tehničkih, socijalnih i drugih kao što je rad na računaru (obavezno navedite konkretne programe koje aktivno koristite uključujući služenje internetom, kao i nivo znanja: početni, srednji, napredni, ekspertski). Ukoliko imate završen kurs, navedite koji.

creative-cv-example-force
Foto: Adidasnmdonsale.us

U okviru ovog odjeljka možete uvrstiti i poznavanje stranih jezika uz objektivnu procjenu nivoa znanja, jer postoji mogućnost da se ono provjerava na razgovoru za posao (ne želite da se nađete u neprijatnoj situaciji tokom intervjua, odnosno da budete otkriveni u laži). Ako posjedujete i sertifikat neke škole jezika navedite ga uz godinu, instituciju koja ga je izdala i stepen poznavanja jezika. Ne zaboravite da ako ne posjedujete znanje rada makar u Word-u, Excel-u i na internetu, te se ne služite makar jednim stranim jezikom (ne računajući jezike naroda bivše Jugoslavije) krajnje je vrijeme da to savladate jer više nije riječ o dodatnim vještinama već o elementarnoj pismenosti! Ovdje možete navesti i posjedovanje vozačke dozvole (obavezno staviti koje kategorije).

U savremenoj ekonomiji sve više poslodavaca prilikom selekcije prednost daje ličnosti, odnosno onim kandidatima koji imaju opšte razvojne potencijale, koji su inovativni, komunikativni i fleksibilni, dok su konkretna znanja obavljanja određenog posla i profesionalno iskustvo nekad i u drugom planu.

Proučavajući savremene oglase za posao možemo vidjeti da se čak dvije trećine traženih sposobnosti odnose na tzv. emocionalne sposobnosti. Stoga ih nemojte izostaviti, a opišite ih, po mogućnosti, uz konkretne primjere (recimo, umjesto da napišete vrijedni ili lojalni bolje stavite izabrani za radnika mjeseca/godine nekoliko puta zaredom; umjesto posjeduje liderske sposobnosti bolje vođa tog i tog projektnog tima, koordinator te i te aktivnosti, umjesto elokventan ili komunikativan bolje član retoričke sekcije, piše i objavljuje u tim i tim časopisima, pobjednik takmičenja u PR-u i tome slično). Uvijek imajte na umu da i sam izgled vašeg CV-ja govori mnogo o vama. Na primjer, možete navesti da ste temeljni ili perfekcionista, ali ukoliko u samoj biografiji pravite pravopisne greške ili kakav drugi propust, poslodavac može steće utisak da ste površni i aljkavi ili nedovoljno motivisani.

4-2
Foto: Americasjoblink.org

Nagrade i priznanja
Ove informacije su ono što vas ističe među drugim kandidatima. Navedite stipendije koje ste dobili, nagrade koje ste osvojili, konkurse na kojima ste učestvovali.

Interesovanja i hobiji
Ukoliko vam se čini da biografija nije dovoljno dinamična, možete je obogatiti vašim interesovanjima ili hobijima jer oni daju određenu toplinu i lepršavost svakoj biografiji budući da vas predstavljaju kao osobu koja, uz rad, zna da uskladi i zabavu u svom životu.

Tehničke specifikacije
Kada je u pitanju sam izgled radne biografije, bitno je shvatiti da koji god format odaberete, postoje određeni standardi kojih biste se trebali pridržavati ukoliko želite postići neophodan kvalitet. Prije svega, pokušajte neophodne informacije predstaviti na koncizan i lijepo struktuiran način. Sposobnost da dobro osmislite strukturu CV-ja ukazuje na organizovanu osobu. Cjeline treba da budu jasno odvojene i da je prilikom prvog pogleda na dokument jasno gdje se šta nalazi. Vodite računa o gramatičkim, pravopisnim, stilskim, štamparskim i sličnim greškama. Lektorišite vaš CV (može pomoći da ga odštampate, lakše ćete uočiti propuste).

CV treba biti vizuelno privlačan – nikako ga ne pišite u vidu eseja – jer ne samo što je ta slika na oko dosadna, već je izvjesnije da neće biti ni pročitan.

Formatirajte tekst – koristite ujednačene razmake između pasusa, poravnajte tekst s obje strane, ne koristite previše različitih veličina i vrsta slova (najbolje koristiti neki od standardnih fontova kao što su Times New Roman ili Arial, 10 do 12), odabrano naglašavajte umjereno i uvijek na isti načinboldiranjem, iskošenim ili podvučenim slovima (važna je dosljednost). Koristite tačke (bullets) za preglednost. CV odštampati na bijelom papiru A4 formata na jednoj, maksimalno dvije strane. Teško je sastaviti kratak CV a ne ispustiti bitne informacije. Ipak, pokušajte ostaviti utisak osobe koja dobro poznaje prioritete tako što ćete navesti samo relevantne informacije. Ne opterećujte vaš CV nevažnim podacima kao što su imena i zanimanja roditelja, naziv osnovne škole, uspjeh vaše preslatke kćerkice. Ne šaljite uvijek jedan te isti CV na sve konkurse, nego ga prilagodite zahtjevima konkretnog posla.

1-large
Foto: Linkedin.com

Ukoliko CV šaljete elektronskim putem šaljite ga u Word ili PDF formatu, naziv dokumenta najbolje da sadrži vaše lične podatke (npr. ime_prezime_cv) kako se ne bi zagubio u moru dokumenata istog naziva (cv, moja_biografija). CV i p(r)opratno pismo šaljite kao prilog (attachment), ne u tijelu mejla u kojem treba stajati p(r)opratni tekst. Ne zaboravite u naslovu mejla (subject-u) napisati ime pozicije na koju konkurišete. Nikad ne šaljite CV sa adrese trenutnog poslodavca, ali ni sa vaše privatne adrese neumjesnog imena tipa hotgirl i sl. CV treba da odiše pozitivnom energijom, entuzijazmom, samopouzdanjem. U tome vam može pomoći da budete što konkretniji. Na primjer, bolje je da navedete da ste na prethodnom radnom mjestu zaključili ugovor o saradnji sa tri nova partnera nego tek uopšteno da ste svojim radom doprinijeli uspješnom poslovanju preduzeća. Ne stidite se onoga što ste radili u prošlosti, a što vam je zapravo i omogućilo da postanete ono što jeste, te stoga ne prepravljajte nazive poslova kako bi bili „zvučniji“.

Ne „šminkajte“ podatke. Pojedini autori savjetuju da zamislite svoj CV objavljen na naslovnoj strani nekih novina. Tako ćete lako biti razotkriveni od strane ljudi koji vas poznaju, te će se slatko nasmijati vašem pokušaju da „naduvate“ priču.

Već smo istakli kako je u uslovima velike nezaposlenosti čest slučaj da ljudi konkurišu na sve odreda, bez obzira da li ispunjavaju uslove za obavljanje posla ili ne. U moru pristiglih prijava (pogotovo ukoliko ste suficitarnog zanimanja) svaka „sitnica“ je važna. Pogrešno napisana riječ može da vas eliminiše. Možda vam se sve ove smjernice ne čine važnim, i iako nisu presudne za primanje ili odbijanje, pokazuju uloženi trud i profesionalnost, te omogućavaju poslodavcu da uvidi vaše kvalitete.

52-creative-cv-resumes
Foto: Pinterest.com

Iako naše okruženje, nažalost, obiluje primjerima zapošljavanja putem političkog opredijeljenja, nepotizma ili mitom, te uopšte diskriminacije u procesu regrutovanja (treba li podsjetiti da se ovakvi izbori najčešće odvijaju bez konkursa, odnosno za njega vam sigurno neće trebati CV), još uvijek postoje poslodavci koji ne podliježu intervencijama prilikom selekcije, te prednost daju kandidatima koji znaju i hoće da rade i koji posjeduju potrebne kompetencije, bez obzira na njihovo formalno stečeno zvanje. Drugim riječima, treba imati u vidu da se iza pojedinih „namještenih“ konkursa i korupcije prilikom izbora kriju izgovori tzv. vječitih aplikanata za posao, koji nisu spremni da preuzmu odgovornost za sopstveni život, te krive društvo i sistem za sve lične neuspjehe. Svaki ozbiljan poslodavac će prepoznati odgovornog i istinski predanog radnika i poželjeće ga u svom timu.

Već citirani Šveđani sugerišu da se posmatramo kao preduzeće sa zaštićenom markom, te da neprestano ulažemo kako u sebe, tako i u svoje oglašavanje: „umjesto sigurnosti zaposlenja, fanki ljudi idu na zapošljivost – stalno usavršavajući svoje vještine kako bi bili poželjni za potencijalne poslodavce cijelo vrijeme i u bilo koje vrijeme“. Isto tako, za uspjeh je, pored neprestanog učenja i kontinuiranog rada i razvoja, neophodno usuditi se preuzimati rizike, prekršiti pravila, biti drugačiji, napraviti nešto novo. Stoga, ostanite dosljedni sebi, obojite karijeru sopstvenom kreativnošću i energijom koju posjedujete, dajte lični pečat svojoj biografiji i, naravno, srećno na razgovoru za posao!