Архиве ознака: Strah

Tri pjesme Rejmonda Karvera

Čitanje

Život svakog čovjeka je tajna
Čak i tvoj i moj
Zamislite dvorac s prozorom s kojeg se pruža pogled na Ženevsko jezero
Tamo na prozoru za toplih i sunčanih dana jedan je čovjek toliko zadubljen u čitanje
Da pogled i ne diže
Ako to i učini
Obilježava prstom mjesto u knjizi i zuri
Tamo preko vode u Monblan
I dalje u Selah u državi Vašington
Gdje nalazi sebe s jednom djevojkom kako se po prvi put opija
Posljednje čega se sjeća prije no što izgubi svijest jest da ga je pljunula
On nastavlja piti i biti popljuvan godinama ali
Neki će vam ljudi reći
Da je patnja dobra za karakter
Slobodni ste povjerovati bilo šta
U svakom slučaju on se vraća čitanju
I neće se osjećati krivim
Zbog svoje majke koja pluta u svom brodu od tuge
Neće misliti o svojoj djeci i njihovim nevoljama koje sežu u nedogled
Kao što ne namjerava misliti o ženi bistrih očiju
Koju je nekoć volio
I o njenom porazu u zagrljaju istočnjačke religije
Njezin je bol bez početka i kraja
Neka istupi bilo ko iz dvorca
Ili Selaha
Ko bi mogao potvrditi da je u rodu s ovim čovjekom
Koji po cijeli dan
Sjedi i čita kraj prozora
Poput slike nekog čovjeka koji čita
Neka izađe sunce
Neka istupi čovjek sam
Kog li vraga čita

Još uvek tražim onu pravu

Sada kad si otišla na pet dana,
pušiću koliko god hoću,
I gde god hoću.
Praviću dvopek i ješću ga
sa džemom i masnom slaninom.
Lenstvovaću. Ugađaću sebi.
Šetaću po plaži ako mi se šeta.
A šeta mi se, sam
misleći o vremenu kad sam bio mlad.
O onima koje su me tad ludo volele
I kako sam ja voleo njih više od svih drugih.
Osim jedne. Kažem da ću raditi sve
što hoću dok nisi ovde!
Ali ima nešto što neću da radim.
Neću da spavam u našem krevetu bez tebe.
Ne. Tako nešto nije mi po volji
Spavaću gde god mi je drago
tamo gde najbolje spavam kad nisi tu
I kad ne mogu da te zagrlim kako ja umem.
Na slomljenoj sofi u radnoj sobi.

Strah

Strah od policijskih kola koja staju pred kućom.
Strah da zaspim noću.
Strah da ne zaspim.
Strah od navale prošlosti.
Strah da sadašnjost izmiče.
Strah od telefona koji zvoni u gluvo doba noći.
Strah od oluja s munjama i gromovima.
Strah od čistačice sa mrljom na obrazu!
Strah od pasa za koje su mi rekli da ne ujedaju.
Strah od teskobe!
Strah da ću morati da identifikujem telo mrtvog prijatelja.
Strah da ostanem bez para.
Strah da ih imam previše, mada ljudi ne bi poverovali u to.
Strah od psiholoških profila.
Strah od kašnjenja i strah da ću stići pre ostalih.
Strah od rukopisa moje dece na kovertama.
Strah da će ona umreti pre mene, i da ću osećati krivicu.
Strah da ću morati da živim s majkom u njenoj starosti,
i mojoj.
Stah od konfuzije.
Strah da će se ovaj dan okončati loše.
Strah da se probudim i otkrijem da si otišla.
Strah da ne volim i strah da nedovoljno volim.
Strah da to što volim bude pogubno za one koje volim.
Strah od smrti.
Strah od predugog življenja.
Strah od smrti.
Rekao sam to.