Naslovna fotografija: Imdb.com
Kakva je ovo knjiga, majko mila!
Mislila sam da poslije romana Upitaj prah za koji mnogi kažu da je njegov najbolji, a pogotovo poslije autobiografskog, Moj pas Glupi koji se meni i više svidio, Fante ne može biti bolji. Ali, ovo! Briljantno! Toliko je dobro da me je ostavio bez teksta! Toliko je savršeno da se plašim da će prestići i meni omiljenog Selindžera! A znate li šta to znači?! Uh.
Ovo su moji kratki utisci koje sam napisala neposredno nakon čitanja ovog izvanrednog Fanteovog romana. Onda sam odlučila da pročitam sve iz te Bandinijeve trilogije ili, po nekima tetralogije, pa da napišem jedan sveobuhvatan tekst, ali čekajući dugo Put za Los Anđeles u biblioteci, dočekala sam i festival književnosti, a prije toga i divan poklon knjižara iz našeg jedinog antikvarijata u gradu umalo kompletirajući sve Fanteovo u Lomovom izdanju. Uglavnom, iako moje prvobitno oduševljenje vremenom ne gubi na intenzitetu, jer je ovo zaista bezvremenska knjiga koja me je očarala na svim nivoima i pružila ono nezaboravno čitalačko iskustvo za kojim svi čeznemo, plašim se da će snaga riječi kojima bih opisala silinu emocije koju je u meni izazvala vremenom splasnuti, pa ću, ipak, prenijeti makar djelić dosadašnjih utisaka.
Ovo pišem prvenstveno zbog toga što je ovo jedna od onih knjiga koju predlažem apsolutno svima, bez rezerve. Poslije ne tako davno pročitanih romana Anđelin pepeo i Purpurni hibiskus, Čekaj do proleća, Bandini je treća u ovom, skorašnjem, meni posebnom nizu knjiga koje su me naprosto preplavile emocijama. Ono što je zajedničko svima, a što i meni samoj govori mnogo o sopstvenom senzibilitetu, je to što su pisane iz perspektive djeteta, uvjerljivo dočaravajući dječji pogled na svijet. Doduše, osim izbora pripovjedača imaju i mnogo drugih dodirnih tačaka poput sličnih motiva.
Ukratko, Fante nas u ovoj knjizi upoznaje sa svojim alter-egom, mladim Arturom Bandinijem i njegovim sazrijevanjem i odrastanjem uz dva brata u periodu besparice, pored brižne i pobožne majke nepopravljivo zaljubljene u svog muža, zidara italijanskog porijekla bez stalnog zaposlenja. Između njegovih kratkih sezonskih poslova, Bandinijevi žive na veresiju izloženi stalnom poniženju zbog svog nezavidnog položaja. U poderanoj obući i agoniji zbog neuzvraćene ljubavi prema Rozi iz razreda, suočen sa preispitivanjem očinske figure zbog saznanja o očevom nevjerstvu, uz braću drugačijih temperamenata i motivacije i letargičnu, gotovo beživotnu majku potpuno predatu očajanju, Arturo mašta o ljepšem vremenu kada će moći zablistati u ragbi utakmicama.
Fante osvaja svojom autentičnošću, iskrenošću, toplinom, svojim jednostavnim i kolokvijalnim stilom, zavidnom lakoćom pisanja, nevjerovatnim smislom za humor, emocijom i nježnošću. Nema kod njega nepotrebnog prenemaganja i pametovanja, nema filozofiranja, samo nenametljivog prikaza života u njegovoj punoći i opisa međuljudskih odnosa onakvih kakvi zaista jesu. Ono što je najfascinantnije u svemu je njegov stil rasplesan po liniji koja dijeli banalnost od čiste poezije, te njegova blagonaklonost i dobrota prema likovima koje ne možete ne voljeti ma kakvi bili.
Zaljubljena sam u Fanteovo pisanje. Kad pročitam sve što je napisao, budući da žalim što nije više, krenuću sve iz početka. Mogla bih ga čitati do kraja života. Ako ikad posjetim Los Anđeles, to će biti da hodim Fanteovim stopama. Još sutra bih otišla, tek da se zna. A jednog dana, kad ga posjetim, pisaću kao Fante.
Lovac u žitu 