Naslovna fotografija: Psfilmfest.org
Bolji naslov bi svakako bio pet knjiga koje smo najviše preporučivali jedni drugima unutar naše fejsbuk grupe Klub knjige BiH ili pet knjiga o kojima smo najviše razgovarali. Naravno da se ovdje ne radi ni o kakvoj stvarnoj statistici već o mojoj subjektivnoj procjeni na osnovu koje mogu slobodno reći da je najveći broj članova naše grupe (makar onih aktivnih) pročitao ovih pet knjiga u toku prošle godine i imao pozitivno mišljenje o njima.
Dakle, ukoliko ste u potrazi za laganim i pitkim, nikako plitkim štivom uz koje ćete se opustiti, nasmijati, ali i rasplakati, na pravoj ste adresi. Ono što je zajedničko svim ovim naslovima je da se brzo čitaju i da se nakon čitanja osjećate dobro, jer vas inspirišu da budete bolji ljudi.
Garantujem vam da će vas, ako ne sve, onda najmanje četiri od ovih pet toplih, zabavnih, neopterećujućih, nježnih i smislenih knjiga oplemeniti. Prema tome, ovo je pet knjiga za svačiju dušu. Uživajte.
Svila
Kakva divna priča! A tek kakav neočekivani šlag na kraju! Prosto moram izraziti sopstveno oduševljenje ovim djelom, ali i autorom i stilom pisanja. Pitka i lagana, knjiga koja se čita u jednom dahu!
Pisana lirično, naizgled jednostavno, a zapravo vrlo bogato (što i jeste odlika velikih pisaca da sa što manje riječi kažu sve), radnja se odvija polako, bez uzbuđenja i drame, a atmosfera je sve vrijeme prijatna, makar sam ja bila opuštena čitajući je. I onda, na pretposljednjoj stranici, suze,.. Suze usljed spoznaje kako je ljubav veličanstvena i velikodušna.
Posebno je zanimljivo na koji način autor ponavlja opis putovanja glavnog junaka u Japan mijenjajući samo jednu riječ što cijeloj priči daje posebnu čar jer, između ostalog, ukazuje na činjenicu da vrijeme neumitno prolazi ne mijenjajući motive našeg protagoniste.
Ovo je priča o francuskom trgovcu svile koji, usljed zaraze svilenih buba koja je zahvatila cijeli svijet, kreće na put u Japan u kojem je ova prodaja nezakonita. „Bilo je to 1861. Flober je upravo pisao Salammbo, električno osvjetljenje je još uvijek bilo samo pretpostavka, a Abraham Linkoln, s druge strane okeana, vodio je jedan rat čiji kraj nikad neće dočekati.”
Ipak, sigurna sam da svojevrsni uvid u istorijski razvoj evropske industrije svile nije ono zbog čega nam je, nakon čitanja ovog neobičnog i izuzetnog štiva, toplo oko srca. Ono što nas očarava je zapravo čežnja, zatim ona, svima nama dobro poznata, „nostalgija za nečim što nikad nećeš proživjeti“ i, konačno, sama ljubav u njenom najpotpunijem obliku. Odavno nisam pročitala nešto ovako nježno, drugačije i gotovo savršeno! Nemate izgovor da ne nađete tih sat vremena koliko vam treba da pročitate nepunu 101 stranicu za osjećanje koje traje. I traje. Uživajte!
Čudo
Agi je kao i svaki drugi dječak, dječak koji voli sladoled, Ratove zvijezda, kompjuterske igrice, psa po imenu Dejzi. Dječak koji ima svoje strasti i strahove, svoje snove i dileme, svoje želje i probleme. Međutim, Agi naizgled i nije sasvim običan, jer je rođen sa teškim deformitetom lica zbog čega ga se mnogi plaše, snebivaju i tretiraju kao nekog s posebnim potrebama. Ipak, Agi je po mnogo čemu zaista poseban. Suočavajući se sa tuđim predrasudama i sopstvenom nesigurnošću, odrastajući u stabilnoj porodici punoj ljubavi i podrške, Agi dokazuje svoju hrabrost i uspješno se nosi sa bremenom odrastanja dodatno otežanim posebnim okolnostima.
Čudo je jedna topla i pozitivna priča puna velikih ljudskih poruka. Priča koja nas podsjeća na univerzalnu istinu da svi u osnovi imamo iste potrebe, potrebe za prihvatanjem i razumijevanjem.
Svima nam je poznato kako djeca znaju biti surova, a svojom brutalnom iskrenošću, te nesputanim emocijama i reakcijama u stanju da povrijede i bez stvarne namjere. Koliko li je tek onih koji svoju nesigurnost kriju iza agresivnog ponašanja. Srećom, na ovom svijetu još postoji dovoljno obazrivosti i onih koji će prigrliti sva nježna i krhka, nejaka dječija pleća. Ova knjiga ide i dalje od toga. Ona nas podsjeća da nikad ne možemo biti previše dobri i podstiče da budemo i „bolji nego što je neophodno“.
Ovo je istovremeno i jedno vrlo zabavno i duhovito štivo, pisano jednostavnim i neuštogljenim stilom na vrlo zanimljiv način, iz ugla nekoliko desetogodišnjaka i tinejdžera. Nije lako staviti se u datu perspektivu i ostati podjednako uvjerljiv, ali autorki to očigledno polazi za rukom. Ova knjiga bi trebala biti obavezna lektira za učenike osnovnih škola, ali ne bi trebala zaobići ni (njihove) roditelje.
Ako ste u mogućnosti, pročitajte je u originalu, tj. na engleskom, jer ne bi trebalo biti teško. Meni lično je prevod malo pokvario doživljaj. Razumijem ja žargon mlađih (američkih) generacija, ali ne i svojevrsno dodvoravanje njihovoj terminologiji. Da ne budem pogrešno shvaćena, prevod je više nego korektan, ali znate kako kažu. Prevod je kao žena: ako je vjeran nije lijep (i obrnuto). Ima nekih bukvalnih i ne baš najsrećnijih izbora. Valjda smo previše bombardovani elementarnom nepismenošću sa svih strana, pa je opravdano da makar u, uslovno rečeno, književnim djelima očekujemo besprekoran i čist jezik. Pored prevoda zasmetala mi je i doza komercijalnosti koju sam osjetila. Ipak, vrijednost ovog djela je neosporna.
Čovek po imenu Uve
Uve je pripadnik starije generacije koja je navikla da radi, a kojeg šalju u prijevremenu penziju. On je samotnjak naučen da poštuje pravila i živi u skladu s njima. Povučen od malih nogu, od oca je naučio jednu važnu lekciju, a to je da ne govori o tome šta rade drugi. Ćudljiv i lojalan lokalnom proizvođaču automobila. Čovjek koji ne razumije fasciniranost modernim tehnologijama, čovjek kojem nikad nije bilo teško da radi i zaradi od sopstvenih ruku, čovjek koji, štaviše, voli da majstoriše, popravlja, sagradi i cijelu kuću ako treba. Osim toga, Uve je čovjek koji čitav život voli jednu Sonju, ženu u koju se zaljubio čim ju je sreo i koju nikad nije prestao da voli.
Ovo je knjiga kojoj treba dati šansu. Čovjek po imenu Uve je čak i mene u početku nervirao, najviše zbog toga što sam prepoznala namćora sebe u njemu, što je svakako bolje nego da sam ostala ravnodušna. Bilo je i nekog nepotrebnog „dramskog“ ponavljanja na početku. Ipak, niz komičnih situacija i uopšte jedan kvalitetan i zdrav humor, kao i suze na samom kraju dovoljni su razlozi za preporuku.
Obavezno pogledajte i sjajnu ekranizaciju ovog bestselera. Mene je film mnogo više dotakao i rasplakao. Ipak je u pitanju evropska kinematografija, a neće odmoći ni činjenica da je bio nominovan za Oskara u kategoriji najboljeg stranog filma.
Pas
Uprkos opštem sviđanju, nisam od onih koje je Pas raspametio i pomalo mi je žao što ne dijelim slično oduševljenje sa većinom i već sam se zabrinula da sa mnom nešto nije u redu. Nije loša naravno, fina je, ali je daleko od spektakularnog. Štaviše, pojedini dijelovi/rečenice su mi zvučale kao plaćeni tekstovi za udomljavanje pasa. Možda su je previše i nahvalili, zapravo jesu sigurno, pa sam imala prevelika očekivanja, a možda sam ja stvarno samo jedan veliki cinik.
Ipak, budući da je tolike meni drage ljude razašila i ispomijerala, vrijedi vašeg vremena. Inače, govorim o preporukama strastvenih i ozbiljnih čitalaca koji ne čitaju manje od 50 kvalitetnih knjiga godišnje. Oduševljenje naše izuzetne članice možete pročitati na ovoj adresi.
Agi i Ema
Konac djelo krasi. Namjerno sam ostavila ovu knjigu za kraj, jer je ona van svake konkurencije. Kako je ovo samo slatka i smiješna priča. Istovremeno predivna i pomalo tužna. Prijateljica Sandrijela koja nam ju je prva predložila u Klubu knjige uporedila ju je sa Malim princem i potpuno je u pravu.
Agi i Ema su savremeni Mali princ, još aktuelniji, relevantniji i dirljiviji. Moja šestogodišnjakinja i ja smo se smijale baš glasno, od sveg srca. Mene je, naravno, poprilično i uzdrmala. Nemojte slučajno da je propustite!
Ovo je jedna toliko posebna knjiga da jedva čekam sutra ponovo da je pročitam. Kad sam rekla drugoj prijateljici kako mi je malo bezveze da istu knjigu pročitam dva puta u jednom danu, rekla je da bi ovu knjigu stalno nosila sa sobom i citirala okolo. Eto koliko je genijalna! Toplu preporuku naše drage Lovily možete pročitati ovdje.
Za sam kraj, mogla bih vam reći da ih ne kupujete, jer smo ih mi pokupovali i rado ćemo vam pozajmiti da pročitate, ali velika je šansa da ćete željeti da imate svoj primjerak ili ćete ih čista srca poklanjati svim dragim ljudima. Ovo nije reklama, ali, vala, koliko smo ih promovisali, zaslužili smo da nas izdavači ovih knjiga makar pohvale.
Lovac u žitu 