Sjajno mjesto za nesreću

Naslovna fotografija: Sova.rocks

Pa, ovo je genijalno! Ja sam najiskrenije oduševljena. Tako pitko, moderno i jednostavno napisano, čita se s lakoćom i uživanjem pritom nevjerovatno brzo. Međutim, to apsolutno ne znači i da je površno. Naprotiv, izuzetno slojevit roman koji je pokrio mnogobrojne teme. Ona najvažnija je život imigranata u Parizu, ali onaj stvarni, realni, pravi pravcati život. Jedan, neću reći drugačiji Pariz, svakako ne onaj na koji smo navikli kao stranci, turisti, konzumenti umjetnosti. Nema ovdje romantičnog grada svjetlosti i ljubavi, onog boemskog Hemingvejevog „pokretnog praznika“, Pariza iz perioda zlatnog doba umjetnosti ili onog koji miriše na svježe kroasane, sir i vino, onog koji vrvi od raskošnih haljina vrhunskih modnih dizajnera i slično. Ovo je Pariz sa svim njegovim mračnim ulicama koje smrde na mokraću i fekalije, Pariz sumnjivog morala, Pariz sa svojom ksenofobijom i surovom migrantskom politikom u kojoj se stranci liječe kod veterinara i dovijaju na svakojake načine kako da prežive krijući se u mišjim rupama ili čekajući presude o svojim sudbinama dok trunu po vlažnim i hladnim zatvorskim ćelijama,..

Junak romana egzistira od milostinje koju zaradi kao ulični karikaturista koji se dok crta stalno obazire da ga neće pretući pripadnici klana čiju teritoriju je zauzeo ili da ih sve zajedno neće najuriti policija, živi u stanu pretrpanom ciganima harmonikašima i balkanskim sapatnicima koji su došli naći svoju sreću u gradu „blagostanja“, u stanu čiji toalet nije u funkciji, sa cimerima koji ne prežu ni od ilegalnih radnji kako bi preživjeli. Karakaš zadivljuje svojom inteligencijom i zapažanjima, britkošću jezika, spektrom živopisnih likova i humorom, onim zdravim, humorom na sopstveni račun, onim proizišlim iz svakodnevne surovosti ljudske tragedije. Sve to začinjeno je sirovim scenama seksa u njemu svojstvenom stilu, sočnom i eksplicitnom.

FRANCE-AGRICULTURE-FARMING-CITY-SHEEP
Foto: Rs.n1info.com

Ako je tačno da postoje gradovi koji tolerišu ekscentričnost u smislu da izvjesna anonimnost omogućava usvajanje različitih vrijednosti i eksperimentisanje sa sposobnostima, onda Karakaševi izuzetno zanimljivi likovi potvrđuju da je, uprkos njihovim tragikomičnim životnim okolnostima, Pariz zapravo jedan od takvih nuklearnih reaktora ljudske kreativnosti. Znam da je u najmanju ruku okrutno, ako ne i nehumano, svakako površno ovo što ću sad napisati, ali iako pridošlice (povremeno) proguta i iscijedi mračna strana metropole, ostaje činjenica da je ona istovremeno iznjedrila jedan ovakav roman i smatram da je to vrijedno takve žrtve.

Vrlo oštra i ozbiljna kritika savremene Evrope zatrovane diskriminacijom i rasizmom, izuzetno kompleksno i zrelo djelo, potrebno i važnije nego ikad. Karakaš je neizmjerno simpatičan pripovjedač koji je u ovo utkao mnogo autobiografskih elemenata jer u suprotnom teško da bi ovo bio ovako živ i dinamičan roman iz kojeg na sve strane kipi sam život. Osim toga, Karakaš je majstor dijaloga! Komične situacije kojima se smijete na sav glas i od sveg srca pomažu vam da “svarite” mučne i teške sudbine zbog kojih biste najradije gorko zaridali. “Sjajno mjesto za nesreću” je jedan PREsjajan roman!

8 мишљења на “Sjajno mjesto za nesreću”

  1. Tako sam, onako zdravo, ljubomorna na ove posljednje naslove! I sve sam principe bacila u vodu – uživam u tvojim knjiškim oduševljenjima!

    Za sada, pročitala sam samo njegovu Sjećanje šume. Dječija perspektiva tako ide uz njegov svedeni stil, jednostavne šušnjeve od rečenica i zatomljene strahove i radosti…

    Voljela bih da pročitam i ovu, ali i još neka štiva koja se bave svim licima Pariza danas. Jer, nedavno prolazeći kroz neke napise, čini mi se da prevladava ona treća slika, na kojoj su male kafe-restorane, bistroe i unikatna stjecišta slobodnog umjetničkog svijeta postala ekskluzivna, VIP mjesta sa jednako unikatnom, ne-Koko-lepršavom klijentelom. Voljela bih da mi neko iz prve ruke kaže da nije tako…

    Pozdrav ti!
    M.

    Liked by 2 people

    1. Hvala ti na divnim riječima. Pročitala sam i Sjećanje šume, odmah nakon ove, samo ne stižem o svemu pisati. Karakaš je za mene baš prijatno oduševljenje. Volim tu poetiku koju njeguje čika Flavio, LOM objavljuje naslove za moju dušu.

      Ja se u ovoj godini najviše radujem tvojoj knjizi, a iz razgovora s tvojim izdavačem jasno je da ćeš briljirati. Jedva čekam, a ti podjednako uživaj u mom oduševljenju kao da nije u pitanju tvoja zbirka. 😙

      Liked by 2 people

  2. Ovog autora si već negde pominjala, na listi mi je …
    Volela bih da zavirim u takve teme, nešto me vuku neki novi pisci …

    Međutim, najviše me je od svega dirnula ova tvoja poslednja rečenica odgovora na Milkin komentar.

    Pretpostaviću da ti je manjak vremena presložio prioritete (uostalom, kao i svima nama). Bez obzira na sve, ti meni nešto opasno nedostaješ u poslednje vreme …
    pozdrav, draga moja
    Ljeposava

    Liked by 1 person

    1. Hahahaha, kako ti mene uvijek slatko nasmiješ, daš vjetar u leđa i ganeš u isto vrijeme. Ali, baš onako iskreno me dotakneš. Hvala ti na ovom nedostajanju. Potrudiću se da nadoknadim svaki propušten minut ovdje. Čak razmišljam da samo zbog vas dvije na kratko objavim nešto što se ne usuđujem, ono što sam ti spominjala, o jednom holivudskom glumcu, znaš ti kojem.

      Malo sam u obavezama, mala djeca, znaš kako to ide, spremam jedno na operaciju sva tri krajnika, sveti januar je uvijek zauzeto doba godine, posebno, ispunjeno toplinom porodičnog doma, a ima i nekih slatkih obaveza koje ne mogu a da vam ne otkrijem. Naime, 14. ćemo ugostiti Jergovića, pa vi vidite. Nastavljam komentar,..

      Liked by 2 people

    2. I da, ono što sam posebno željela naglasiti, morala sam ovo dvoje malih u međuvremenu spremiti za dnevno spavanje, je koliko me oduševljavate, obje. Ali, tek ovo potpisivanje imenom Ljeposava me je potpuno dokrajčilo! Pa koja veličina od čovjeka moraš biti da prigrliš takav nadimak i da se njime još ponosiš tako srčano poput tebe! Nevjerovatno! 😙😍💜

      Liked by 2 people

      1. Ma, sve razumem! Ja sam već negde rekla da, pošto znam kakva je akcija imati troje dece, nikako ne bih mogla i pisati blog u isto vreme.
        Ništa ne zameram, ništa ne očekujem, samo malko tugujem (ne nabacujem ti nikakvu krivicu ovim tugovanjem!!!)
        😍
        A što se tiče imena Ljeposava, pa… nikad nisam pomislila da mi ga nisi poklonila iz ljubavi! To je, otprilike, isto kao kad majka nosi ogrlicu od farbanih makarona! 💕

        Liked by 1 person

  3. Sjajan je i tekst. Malo me je podsetio na jednu situaciju kada nam je zalutao autobus u Parizu , pa je prošao kroz neke četvrti pune prosjaka na ulicama koji su u grupicama stajali oko zapaljenih kanti kao u Američkim filmovima. Što nas je sve zaprepastilo , jer nije nešto što ti prvo padne na Pamet kad pomisliš na pariz da pomisliš na bedu i siromaštvo. Inače nisam imala pojma o čemu je knjiga sad si me baš zainteresovala mada bih je svakako u jednom trenutku pročitala , ja obično Lomove knjige kupujem i čitam bez da znam prethodno radnju , jer nekako verujem u njihov odabir. I nekako želim da nabavim skoro sve naslove koje su izdali , pa da imam svoju kolekciju. 😀

    Liked by 2 people

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s