Naslovna fotografija: Kultivisise.rs
Ovih dana je na fejsbuku bio aktuelan izazov da navedemo deset omiljenih knjiga, knjiga koje su nam značile, koje su nam iz nekog, samo nama poznatog razloga prirasle (k) srcu, koje su izazvale određenu emociju zbog koje ih ne zaboravljamo. Mnogi istinski zaljubljenici pisane riječi su naveli da je nemoguće odabrati samo deset najdražih i uprkos tome što se takve liste tokom vremena neminovno mijenjaju jer toliko toga tek treba da otkrijemo, odlučila sam zapisati neka svoja zapažanja na ovu temu. Odmah da napomenem da uzorak na osnovu kojeg iznosim ove stavove uopšte nije reprezentativan, niti je ovo namjenski rađeno, unaprijed osmišljeno i metodološki korektno postavljeno istraživanje. Ovo su tek moji subjektivni utisci u cilju pisanja teksta i davanja preporuka naslova koji zaslužuju našu pažnju. Novosastavljena lista je samo dokaz kako se, inače, prave slične liste koje nas, mahom, ostave zatečene.
Inače, pratila sam objave nekih 35 prijatelja koji su odlučili učestvovati u ovoj igri. Među njima su profesori srpskog jezika i književnosti, lektori, knjižari i bibliotekari, novinari, službenici za odnose s javnošću, ekonomisti, pisci i pjesnici, filozofi i sociolozi, teatrolozi i scenski dizajneri, izdavači, magistri i doktori nauka. Jedina osobenost koju sam uočila, a koja napominjem, nije nužno nikakvo pravilo, prosto mi je zanimljiva i logična je da su anglisti navodili više knjige sa engleskog govornog područja, srbisti su se mahom opredijeljivali za domaće velikane književnosti, dok su srca bibliotekara osvajali latinoamerički pisci. Ovo nam samo objašnjava da ne možete među omiljenim piscima i/ili knjigama navesti recimo Pekića, ako ga nikad niste čitali, te da su veće šanse da će se među vašim omiljenim djelima naći jedno Hemingvejevo budući da ste pročitali kompletan njegov opus u odnosu na, na primjer, Ljosu čiju ste jedva jednu knjigu završili. Ujedno, na osnovu ovakvih preferencija čitalaca ne treba da nas iznenađuju liste koje slave isključivo Orvelovu 1984, Anu Karenjinu, Mobija Dika,..
Dakle, bez dalje gnjavaže, slijedi pregled najčešće biranih autora i njihovih djela, bez posebnog i značajnijeg redoslijeda (ponovili su se najmanje 3-5 puta):
Branko Ćopić (Ježeva kućica, Bašta sljezove boje, Magareće godine, Pionirska trilogija)
Dž.R.R. Tolkin, Gospodar prstenova
Meša Selimović, Tvrđava
Ivo Andrić (Prokleta avlija, Travnička hronika, Jelena, žena koje nema, Gospođica)
DŽ.R.R. Martin, Igra prestola
Fjodor Mihajlovič Dostojevski (Zločin i kazna, Braća Karamazovi, Zli dusi, Poniženi i uvređeni)
Herman Hese (Igra staklenih perli, Sidarta, Demijan, Stepski vuk, Narcis i zlatousti)
Miloš Crnjanski (Seobe, Priče o muškom, poezija, sve)
Antoan de Sent Egziperi, Mali princ
Gabrijel Garsija Markes (Sto godina samoće, Ljubav u doba kolere)
Sabato (Tunel, O junacima i grobovima)
Ante Tomić, Čudo u Poskokovoj Dragi
Džulijan Barns, Šum vremena
Čimamanda Ngozi Adiči, Purpurni hibiskus
Goran Petrović, Sitničarnica kod srećne ruke
Tanja Stupar Trifunović, Satovi u majčinoj sobi
Pekić (Zlatno runo, Besnilo, Godine koje su pojele skakavci, Vreme čuda)
Danilo Kiš (Rani jadi, Čas anatomije, Enciklopedija mrtvih, Grobnica za Borisa Davidoviča, Peščanik)
Daglas Adams, Autostoperski vodič kroz galaksiju
Milan Kundera (Nepodnošljiva lakoća postojanja, Smiješne ljubavi, Besmrtnost)
Čitalački ukus potvrđuje univerzalnost tema, umjetnički kvalitet, bezvremenost, odnosno neprolaznu vrijednost klasika svjetske književnosti. Zanimljivo je da se na listi našla i naša sugrađanka Tanja Stupar-Trifunović, dobitnica evropske nagrade za književnost i to sa svojim nadasve liričnim romanom Satovi u majčinoj sobi. Meni je to najprijatnije i najdraže iznenađenje iako lično obožavam njenu poeziju, pogotovo kad je ona čita. Takođe mi je mnogo drago što su srca čitalaca osvojili Purpurni hibiskus i Šum vremena, jer znam da je to djelimično i rezultat mog uticaja i navaljivanja na poznanike da pročitaju ove dvije sjajne knjige. O Tvrđavi i Malom princu suvišno je trošiti riječi, a moram priznati da sam, takođe, iznenađena koliko ljudi voli Sitničarnicu kod srećne ruke i zapravo sam presrećna što mnogi znaju za ovu posebnu i vrlo šarmantnu i neponovljivu knjigu. Sabata sam otkrila tek ove godine zahvaljujući Klubu knjige i baš me je oduševio i planiram pročitati sve što je kod nas prevedeno, a Čudo u Poskokovoj Dragi je samo podstrek Saneli Babić da Tomića pod hitno dovede u Banjaluku, evo ja se nudim za svu logističku pomoć u vezi sa organizacijom tog događaja, kao i moralnu podršku za očuvanje njegovog braka.
Sad slijedi lista još nekih popularnih knjiga koje su nas odabrale, manje nego ranije navedene, ali i dalje vrijedne pomena. To su, opet, bez redoslijeda:
Miljenko Jergović (Dvori od oraha, Ruta Tannenbaum, Inšallah, Madona, inšallah)
Semjuel Beket, Čekajući Godoa
Džonatan Franzen, Sloboda
Džejms Džojs, Uliks
Oskar Vajld, Slika Dorijana Greja
Momo Kapor (Beleške jedne Ane, Halo, Beograd)
Alesandro Bariko, Svila
Mihail Bulgakov, Majstor i Margarita
Haruki Murakami (Norveška šuma, Kad padne noć, Kafka na obali)
Džejn Ostin, Ponos i predrasude
Boris Pasternak, Doktor Živago
Borisav Stanković, Nečista krv
Harper Li, Ubiti pticu rugalicu
Kristijana F., Mi djeca s kolodvora Zoo
Nakon završnih razmatranja, navešću vam i još neke naslove koji su se našli na listama omiljenih knjiga, više kao prijedloge za razmatranje, jer ja ću sigurno mnogima od njih dati šansu, ako već nisam. Prije toga, moram dodati da je poezija slabije navođena, ali među pjesnicima koji su se istakli, odnosno ponovili su Edgar Alan Po, Vasko Popa i Česlav Miloš. Kad je u pitanju savremena literatura, mnogi bestseleri su, takođe, našli put do srca naših čitalaca, a među onima koji su se izdvojili spomenućemo Haleda Hoseinija i njegovog Lovca na zmajeve, švedskog blogera Frederika Bakmana i šarmantnog Čovjeka po imenu Uve, ekscentričnog Norvežanina, Erlenda Lua, kao i uspješno ekranizovanu Kradljivicu knjiga. Ne smijemo zaboraviti ni na domaću književnu scenu koja sve više plijeni svojim temperamentom i na one koji je svesrdno pomažu i promovišu. Stoga, neka vam negdje u uhu ostanu i sljedeća imena: Bekim Sejranović, Dario Džamonja, Marko Tomaš, Dubravka Ugrešić, Damir Karakaš. Našli su se na listama i Ep o Gilgamešu, Ramajana, Niče, Platon, nezaobilazna Agata Kristi,..
Za kraj, nemojte da vas obeshrabri to što se među izdvojenim naslovima nije našla vaša najomiljenija knjiga svih vremena, nije ni moja, pa šta, ili upravo suprotno, navedene su neke koje nikako ne podnosite. Usudite se nekad pročitati i nešto što inače sami nikad ne biste pokušali. Možda se upravo među takvim knjigama krije vaša nova najdraža, ona koju ćete svima poklanjati svake prigodne prilike. Obavezno javite svoje favorite.
I kao što obećah, evo još nekih romana za koje vjerujem da su vrijedni našeg vremena:
Igor Kolarov, Agi i Ema
Džim Krejs, Posle smrti
Timur Vermes, Opet on
Nikola Leka, Hotel Borg
Gistav Flober, Madam Bovari
Džon Vilijams, Stoner
Barbara Kingsolver, Biblija otrovne masline
Lorens Darel, Aleksandrijski kvartet
Margerit Jursenar, Hadrijanovi memoari
Vladimir Nabokov, Lolita
Bekim Sejranović, Nigdje, niotkuda
Damir Karakaš, Sjećanje šume
Milorad Pavić, Predeo slikan čajem
Irving Stoun, Žudnja za životom
Džon Fante, Čekaj do proljeća, Bandini
Žoze Saramago, Smrt i njeni hirovi
Rju Murakami, Audicija
Pol Oster, Mr. Vertigo
Bret Iston Elis, Psiho
Knut Hamsun, Glad
Margerit Diras, Ljubavnik
Miroslav Krleža, Na rubu pameti
Dejvid Kuper, Antipsihijatrija
Goran Čučković, Jedenje bogova
Amos Oz, Priča o svjetlosti i tami
Vladan Desnica, Proljeća Ivana Galeba
Ivo Brešan, Božija država 2054.
Hulio Kortasar, Školice
Silvija Plat, Stakleno zvono
Marija Jurić Zagorka, Grička vještica
Kristof Ransmajer, Atlas uplašenog čoveka
Džon Stajnbek, Istočno od raja
Tomas Vulf, Pogledaj dom svoj, anđele
Arundati Roj, Bog malih stvari
Kiran Desai, Halabuka u voćnjaku guava
Tomas Bernard, Gete na samrti, Moje nagrade
Renato Baretić, Osmi povjerenik
Kazuo Išiguro, Ostaci dana
Malkolm Lauri, Ispod vulkana
Karl Jaspers, Šifre transcendencije
Lovac u žitu 
Uh, odličan tekst! Tako puno naslova … Još je lepše što sam sigurno više od pola pročitala, mnogi su mi na tbr listi, ali nađe se i ponešto meni novo. Napr. za ove pisce nikad nisam ni čula: Jaspers, Lauri, Kuper, Desai, Krejs, možda još poneko.
Nego, slatka, čitam dvaput tekst i nigde nema tvoje liste!!!?? Nije baš da ne znam koja je broj 1, kao i par pisaca koji će se sigurno naći na listi … ali ipak …
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
Vidiš kako sam ja fina i nesebična. 😊 Kaže juče jedna prijateljica da se u tekstu našlo čak sedam njenih, a moje jedva četiri. Elem, reći ću ti ako ti meni kažeš svoj top 10. To sam mislila možda nekad kao poseban tekst, ali šta ću sad kad si me tako lijepo pitala (a zapravo sam to potajno priželjkivala i jedva čekala). 😂
Nego, prvo, drago mi je da si našla ovdje neke nove preporuke za sebe. Krejsa sam recimo nedavno i sama čitala i odličan je. Nisam ovu, nego zbirku priča Kontinent, a u biblioteci su mi nahvalili njegovu Iscelitelj, pa pokušaj, svakako, neku.
Što se tiče mojih deset najdražih, ovo bi bile neke, danas. Naglašavam danas jer toliko toga još nisam pročitala i pitanje je šta ću i koliko stići, a godinama i iskustvom i promjenom životnih vrijednosti i prioriteta mijenja se i ukus, a da neke od ovih sad pročitam možda se više ne bi našle na listi. Recimo Hemigvejevo Zbogom oružju je izbačeno s liste nakon ponovljenog čitanja. Dakle:
Selindžer, Lovac u žitu
Meša Selimović, Tvrđava
Dostojevski, Zločin i kazna
Džon Fante, Čekaj do proljeća, Bandini
Harper Li, Ubiti pticu rugalicu
Toni Morison, Najplavlje oko
Frenk Mekort, Anđelin pepeo
Čimamanda Ngozi Adiči, Purpurni hibiskus
Oldos Haksli, Vrli novi svijet
Kingsli Ejmis, Srećni Džim
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
Ha, ha – koliko sam ti samo potajnih želja ispunila u ovih poslednjih par meseci (otkad se znamo), neki moji bi bili ljubomorni na tebe!
Par puta su me razni pitali za mojih top 10 ili top 5 ili samo jednu „za pusto ostrvo“ i ja nikad nisam znala da kažem kompletan odgovor. Jednostavno nikad nisam svesno razmišljala na tu temu. Pogotovo sad, otkad je druženja sa vama svima što čitate takve lepe knjige. Odgovoriću ti na pitanje za jedno godinu dana kad pročitam bar po jednu knjigu od raznih novih pisaca koje imam u planu, a s kojima se ranije nisam sretala, kao što su ovi „tvoji“ Fante, Mekort, Peljevin, …
PS. Hemingveja nikad nisam volela nešto previše
Pozdrav, do čitanja 🙂
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
Joj.. Koliko ljudi od knjige, pera i scene, a da ih nedavni Entoni Hopkins, nekada Omar Šarif, pa Ljuba Tadić, Rade Šerbedžija, Kenet Brana…nisu uspjeli pridobiti da na svoj spisak uvrste kakvog slatkog, malog, izvrnutog Šekspira..
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
Zanimljivo zapažanje, ali meni to nije ništa neuobičajeno iz prostog razloga što mislim da su se ljudi fokusirali prvenstveno na romane, otud je nedostajalo i poezije i stručne literature, a pogotovo drame kao specifične književne forme.
Iskreno, ne znam ni kad bi meni prvoj Šekspir pao na pamet, možda među top 50, rame uz rame sa Šepardovom „Buried child“. Ali isto tako znam nekog kome bi Judžin O’Nil sigurno bio među prvih pet. Na kojem mjestu bi se kod tebe našao Šekspir i šta njegovo? Daj da čujem tvojih deset.
Свиђа ми сеСвиђа ми се
Zadatak jeste malo nezahvalan, tim prije što – ukoliko čitaš aktivno i kao čitalac i osoba rasteš, razvijaš se i mijenjaš – trebalo bi da imaš pregršt dobrih naslova, od kojih je teško izdvojiti deset najdražih IKAD, a da se ne ogriješiš o sebe u negdašnjosti. Tipa – ti i „Zbogom oružje“. Ovo je zaista nelak zadatak. Odlučih da vjerujem čitaocu u sebi od kada pamtim, ma koliko me možda neka posljednja štiva očaravala (a toliko je toga otkriveno posljednjih godina……).
1. Dnevnik o Čarnojeviću, Miloš Crnjanski
– omađijao me još u Gimnaziji; vraćala sam mu se i kasnije i nikada se nisam razočarala. Nešto u tim Sumatraistima tjera te da pomisliš da je svaki Korto Malteze ili Rik Blejn, te da beru samo svoju brigu, dok su učešće u „svjetskim revolucijama“ i spasavanje tog istog svijeta tek kolateralna šteta.
.
.
.
(100 mjesta prazno.. šta ću..)
.
.
.
102. Kralj Lir, Vilijam Šekspir
– kada bi mi neko uzeo ‘originalnu’ verziju ili prevedeni primjerak ove tragedije, pronašla bih ga i odsjekla mu ruke. Toliko volim ovo Šekspirovo štivo.
A ostali bez nekog posebnog reda:
103. Svi slučajevi Šerloka Holmsa, Artur Konan Dojl
– ono „pronašla bih ga“ pod 102. nisam napisala tek tako. =o) Sabrane slučajeve progutala sam još u 5. osnovne. Tri puta ih (ooogromna, debela, sitna-slova knjiga) posuđivala iz biblioteke, a onda me bilo sramota (računala sam da će to onaj čiko s naočarama na vrh nosa „pročitati“ u onim brojčanim šiframa i zabraniti mi dalja posuđivanja (?!)..), pa sam provodila među rafovima taman toliko vremena „birajući knjigu“ koliko je potrebno da se iščita jedan slučaj..
104. Sabrana djela Agate Kristi
– najdraži mi dio nekadašnje porodične biblioteke. Ne mogu ni da opišem posebno stanje u kojem sam znala biti u trenucima kada sam pratila misao Agatinih detektiva i dedukcijom pogađala „ko je taj..“. I dan danas pratim (koliko stignem) sve verzije ekranizacija i Agate Kristi i Artura Konana Dojla. I obožavam, ne ne – OBOŽAVAM šerlokovsku pozadinu Doktora Hausa! =o)
105. Put oko svijeta za 80 dana, Žil Vern
– ovaj roman izabrah nasumično, mogao je tu da se nađe i „20 000 milja pod morem“. Volim i danas njegovu maštu. Znaš one animacije/fotografije, na kojima otvaranjem knjige otvaraš cijeli jedan drugi i drugačiji svijet? E, to su za mene njegovi romani!
106. Čiča Gorio, Onore de Balzak
– još jedan siroti starac koji mi je u gimnazijsko vrijeme pristao uz srce. Nisam odaaavno pomislila na njega. Moraću mu se uskoro vratiti..
107. Otac, Miljenko Jergović
– volim njegov stil pisanja. Da ga jedanred, na jednoj promociji knjige, nisam uhvatila u naivnoj laži – u sve što on piše ja bih bezrezervno vjerovala kao svojim očima da sam vidjela. Ono – ruku u vatru, ma ooovdje me sijeci! Jedini blog koji godinama redovno pratim je onaj njegov. Ovo djelo (i Lir, Gorio..) zbog karakterizacije roditelja, te porodičnih odnosa (između ostalog, ali na prvome mjestu).
108. Put Alije Ðerzeleza, Ivo Andrić
– Volim Andrićeve pripovjetke. Alija Đerzelez kao pandan Kraljeviću Marku uvijek mi je bio interesantan, a Andrićeva karakterizacija ovog mitskog junaka tjerala mi je na momente jezu u kosti!
109. Dablinci, Džejmsa Džojsa
– Iako blesavo zanimljiv roman, Uliks me je povremeno toliko nervirao da sam pravila duže pauze u čitanju i ovdje pravo prvenstva dala Dablincima. Volim taj pomjereni Džojsov humor kod oslikavanja situacija i likova rodnoga mu kraja. To što volim i irsku muziku i legende samo je bonus na sve.
110. Majstor i margarita, Mihail Bulgakov
– kako sam, samo, tresnula tu knjigu o pod tamo negdje pred kraj! Zaboljelo me koliko i nju! I ne mogu ni približno u slova da stavim koliko mi je trebalo vremena da se vratim u stvarni svijet nakon sklapanja korica!
111. Sto godina samoće, G.G.Markes
– osim bacanja knjige, sve što za Bulgakovljevo djelo napisah – važi i za Markesovo! Magija čista!
112. Satovi u majčinoj sobi, Tanja Trifunović Stupar
– Nikada nisam čitala onakvu prozu. Istu rečenicu čitaš po nekoliko puta dok joj sabereš sva kondenzovana značenja. Prava pjesnička knjiga! Imam osjećaj da bi je neko drugi napisao u pet tomova i ne bi ni izbliza rekao onoliko koliko ona reče tako divno i jedinstveno. Osim toga, knjiga je – pored ženskih, porodičnih tema – smještena i u kameniti kraj, što joj je kod mene bio startni plus.
113. Kontrapunkt, Oldous Haksli
– samo da ne bih morala da biram između ‘Vrlog, novog svijeta’ i Orvelove ‘1984’. I zato što sam se, čitajući je, sjajno zabavljala!
114. Poezija Matije Bećkovića
– volim da je čitam, volim da slušam njega kako je recituje, volim ritam njegovih stihova, volim izmišljanje novih riječi, sintaksu..
115. Braća po materi, Jovan Radulović
– dadoh mu blagu prednost u odnosu na Vladana Desnicu i premudrog Simu Matavulja. Razlog – utisak. Potpuni emotivni potres tokom čitanja. Isto se ponovilo tokom gledanja filma sa ubogim i nesretnim (kao da je u knjizi/filmu i bilo sretnih..) likovima koje odigraše prekrasni i mladi Slavko Štimac, Žarko Laušević i Sonja Savić.
116. Starac i more, Ernest Hemingvej
– ni kraćeg štiva ni snažnijeg utiska. Em starac, em more, em ispitivanje sopstvenih snaga i ograničenja – šta tu ima za nevoljeti?
117. Sopstvena soba, Virdžinija Vulf
– ono – kada bih mogla da izaberem književnika sa kojim bih mogla da se sretnem – u močvari, svjetioniku, cvjećari. I da je nešto priupitam o principima ženske (samo)održivosti. =o)
118. Margaret Atvud
– još me razočarala nije. Uistinu čudesna fikcija! Jedva čekam da Lady Oracle pređe okean i baci mi se u ruke!
119. Ježeva kućica, Branko Ćopić
– uvijek i zauvijek.
120. Pjesme Gvida Tartalje
– pronađi u biblioteci Antologiju srpske dječije poezije. Najmlađi među uvrštenim pjesnicima – Ljubivoje Ršumović. Urednik izdanja – Duško Radović. Preminu Duško prerano, a antologiju (uz pomoć njegovih bilješki) u svijet posla Matija Bećković. I među svom silom sjajnih dječijih pjesama – i bez gledanja pogađaš stil i humor Gvida Tartalje! Divan i gotovo!
***
Znam koliko si rekla, ali pošto je pravi izazov odavno prošao, onda ni ja ne moram da seciram mojih najdražih 20, iako me mrko gledaju i Vordsvort (u jednoj od svojih faza) i Robert Frost i Doris Lesing i Alis Manro i Toni Morison, a o domaćim klasicima tek da ne pričam..
=o)
Свиђа ми сеСвиђа се 2 people
Stvarno uživam u ovakvim listama, pogotovo što su toliko različite od moje. Već su me na pola teksta zabolele obrve od čuđenja. Ali jesi me podsetila na Tartalju, pa sam morala da guglam kako se ono beše zvala ona njegova zbirka pesama koja je bila u lektiri za osnovnu školu: „Koliko je težak san“. Bože, baš mi je bila draga.
Izvini ako sam se ubacila u privatnu prepisku. Pozdrav 🙂
Свиђа ми сеСвиђа се 2 people
I sama volim da pogledam kakvu listu, ali ako ona sadrži neko novo ime/naslov a ne prati ga rečenica-dvije preporuke – teško da će me zaintrigirati. I sigurno je da propuštam nešto dobro, ali.. toliko je riba u moru plavom.. =o)
Gvido Tartalja pisao je i realističnu poeziju za odrasle, koja je sve samo ne vrcava i duhovita, a pomenuta Antologija srpske poezije za djecu ne oslobađa djecu boli stvarnoga svijeta, iako su u njoj zastupljeni konkretno samo njegovi optimistični stihovi. On je (kraj tolikih divnih dječijih pjesnika) na spisku i zbog kamenih lokalpatriotizama, naime – djetinjstvo je proveo u Splitu i u nekim pričama o sebi pun je anegdota iz tog perioda..
I mene sad živo zanima kakav je TOP10 spisak koji blagodetnije djeluje na tvoje obrve. Baš da vidim kako će reagovati ove moje.. =o)
Ja juče cijeli dan po trnju hodam što na mom DUPLOM spisku nema Sitničarnice kod srećne ruke Gorana Petrovića, Spletkarenja sa sopstvenom dušom Marije Jovanović i Priča iz davnina Ivane Brlić Mažuranić, ali u pravu je Vanja – dalo bi se od ovih i ovakvih spiskova sklopiti kakvo lijepo štivo od preporuke..
Свиђа ми сеСвиђа се 2 people
Jao, pa vas dvije ste divne. Da, dao bi se napisati neki poseban tekst i hoću, čim pročitam još nekih 10 hiljada koje sam propustila, a na spisku su mi želja. 🙂 A nisam pisala siže za navedene knjige jer ih pola ni sama nisam pročitala, pa onda to nije to, ali kad budem pravila svojih omiljenih trideset, hoću. 🙂 I sad ne znam odakle prije da počnem, od ovog tvog Milka spiska ili od ovog koji sam sama sastavila. A kad smo već kod Splita samo da prijavim da se juče tri i po metra od mene kupao moj najdraži živući kralj humora sa ovih prostora! 😍😍😍
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
Sa šeširom ili bez? =o)
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person
Nigdje bez šešira! 🙂
Свиђа ми сеСвиђа се 1 person